Centar za kulturu i informisanje Srebrenik s ponosom najavljuje premijeru pozorišne predstave „Amila, spasi svijet“, koja je zakazana za ponedjeljak 22. decembar od 19. sati. Riječ je o prvom pozorišnom projektu u produkciji naše ustanove, u kojem učestvuju mladi umjetnici iz Srebrenika i Tuzle kojima je i na ovaj način pružena prilika da iskažu svoj talenat. Predstava je prilagođena djeci i odraslima, već sada vlada veliko interesovanje za prvu izvedbu. Ideja za ovaj projekat nastala je prije manje od godinu dana kada su nam troje mladih diplomiranih glumaca ( Dženana Džanić, Damir Mašić i Siniša Kahvić ) iz našega grada Srebrenika predložili autorski tekst pod nazivom: „ Amila, spasi svijet“. Budući da smo sa njima ranije kvalitetno surađivali odlučili smo da entuzijastično uđemo u ovaj, za nas, pionirski projekat.
Umjetnički tim čine: Lejla Ibrišimović, Damir Mašić, Siniša Kahvić, Nina Terzić ( glumački dio ekipe ). Uz njih, pozorišnoj publici će se predstaviti Plesna škola „Rebus“ i Hor Druge osnovne škole Srebrenik. Scenografiju i kostim potpisuje Senaid Buljubašić, koreografiju Arijana Moranjkić, korepeticiju Ismeta Ibrišimović.
Predstava se kritički osvrće na položaj djeteta u društvu. Pored klasičnog motiva bajke ( borba dobra i zla ) predstava se bavi samoćom, snagom prijateljstva, voljom. Režiju potpisuje mlada bh glumica Dženana Džanić, koja je ponosna što se okupio veliki broj mladih u ovom projektu.
Dom kluture sija ovih dana.
Riječ rediteljice:
O „Amila,spasi svijet!“
Sedam dana je do premijere. Prve u našem gradu. Večerašnja proba počinje. Na sceni grupa od petnaest mladih ,zdravih , lijepih, pametnih i talentovanih ljudi se zagrijava sa Arijanom. U predposljednjem redu gledališta Ismeta upjevava dječiji hor sastavljen od deset djevojčica koje su jedno uho pokrile rukom da bi što bolje pjevale. Glumci su tu, šetkaju se okolo. Gledaju,slušaju. Naslovnu ulogu igra Lejla. Mirno sjedi. Čeka. Pomislim: “Evo ga , pozorište!“
Proba je gotova. Sa sestrom idem kući i pita ona mene: “Pa je li imate sve? Scenografiju, kostime, rekvizitu?“ Kažem joj da ćemo sutra kupiti još par stvari koje nam fale. Ona se začudila što je to samo par stvari jer joj se učinilo da na sceni od scenografskih elemenata imamo samo jedno drvo. I tih par sitnih stvari. I još joj se učinilo da je malo pa me ponovo upita: “Od čega ćete napraviti predstavu?“
„Čuj od čega “, kažem ja njoj. “Pa od nas.Imamo nas .“