Prije tačno 30 godina Rudnik ” Kreka” u Mramoru zadesila je najveća rudarska tragedija zabilježena na ovim prostorima. Stradala je najmlađa smjena od 180 rudara, prosječne starosti 27 godina. Jedini koji je preživio tragediju je Smajl Imamović, koji je nakon nesreće bio pet dana klinički mrtav. Susret sa smrću oči u oči, kako kaže nije ni doživio, nije znao šta se dešava.

“Osjetio sam samo svjetlost i to je to. Kasnije sam saznao nakon par dana, da je sva smjena izginula” – prisjeća se Smajl Imamović, jedini preživjeli u nesreći.

Tijela preminulih izvlačili su danima. Stradali su nečiji sinovi, muževi, braća… Bez roditelja je ostalo 365 mališana. Jedan od tih mališana je i Damir Brašnjić. Tada je imao svega šest godina. U nesreći je izgubo oca Sadila, koji je život na putu za koru hljeba izgubio sa svega trideset godina.

“Meni je malo teško pričati o svemu ovome. Kada dođe ovaj dan sva se osjećanja pomiješaju, sve se ovo probudi. Moja majka je sa 30 godina izgubila svog muža. Jutros kada sam je pogledao.. vjerujte da je teško.. Isto tako i sestra, pa i ja sam” – rekao je Damir Brašnjić, sin poginulog rudara.

Damir se svoga oca baš i ne sjeća, bio je dijete kada je poginuo. Porodice nikad nisu dobile objašnjenje šta se tačno dogodilo tog 26. augusta. To što se ne zna uzrok, ni krivac, najveća je bol Smajilu, koji je svih ovih 30 godina tragao za istinom.

“Niko nije snosio odgovornost za to. Apsolutno niko. To mi je najveća bol. Hoću da saznam istinu. Dok sam živ tragaću” – naglasio je Smajl Imamović, jedini preživjeli u nesreći.

Smajil već 30 godina nije sišao u jamu zbog zdravstvenih teškoća koje je na njega ostavila nesreća, a nesreće u rudnicima dešavaju se svakodnevno. Zbog zastarjele opreme i loših uslova rada, rudari svakim silaskom u utrobu crne zemlje, rizikuju svoj život, svjesni činjenice da se živi možda neće vratiti svojim porodicama. Toga su svjesni i u Sindikatu Rudnika Kreka.

“Današnji uslovi rada u rudnicima, pogotovo nedaleko odavdje u rudniku Mramor su nezadovoljavajući. Ljudi rade krocom i krampom, metodama starim stotinama godina. Mi se pet godina nadamo tom famoznom čelu koje bi obezbijedilo i humaniziralo rad i sam standard rudara. Slobodno ću reći da politikanstvom to nismo dočekali” – istakao je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka.

Prema riječima Tokića, situacija bi se uskoro mogla promijeniti, ali vođeni dosadašnjim iskustvima, nisu sigurni da će obećanja ugledati svjetlo dana.

“Ona obećanja koja su kazali, ako je vjerovati obećanjima, primjenom novog statuta će doći do racionalizacije, bržeg i efikasnijeg provođenja odluka, a samim tim i bolje atmosfere u rudnicima. Iskreno se nadam da će to tako biti, međutim vođeni dosadašnjim iskustvom, nismo sigurni da će se to desiti” – rekao je Tokić.

A dok se to ne desi, na nama ostaje da opominjemo. Tragedija koja se desila prije 30 godina u Dobrnji zauvijek će ostati urezana u historiju, ali i u živote onih koji su izgubili svoje najmilije. U znak sjećanja na ovu rudarsku ali i ljudsku tragediju, svake godine u Rudnicima Kreka, uz prisustvo predstavnika brojnih delegacija, odaje se počast poginulim rudarima, uz nadu da se slična tragedija nikada neće ponoviti. Tako je bilo i ove godine.

“Uvijek s bolom i tugom sjećam se tog trenutka, s posebnim emocijama. Ljudi koji su došli da se poklone žrtvama te strašne tragedije nadam se da neće da zaborave djecu rudara poginulih u ovoj nesreć” – naglasio je Denijal Tulumović, premijer TK.

“Želim da ovom prilikom istaći da EP BiH neće zaboraviti značaj i doprinos ovih ljudi koji su svoje živote dali za energijsku nezavisnost BiH. U narednom periodu nastavit ćemo sa obilježavanjem ovih datuma prisjećajući se pri tome svih onih značajnih napora koji su ulagani u stabilnost koncerna EP BiH” – kazao je Samir Selimović, izvršni direktor za proizvodnju u JP EP BiH.

A upravo prisjećanje na ove i slične datume uslov je da se rudarske tragedije ne zaborave. Stalno opominjanje savjesnima trebalo bi uključiti crvene alarme za uzbunu i poboljšanje stanja u rudnicima, kako se ovakve, a ni slične nesreće ne bi ponavljale.

(RTV Slon)