Metaloprerađivački sektor je kičma razvoja svakog društva, a u našoj zemlji sve je manje majstorskog kadra, a mladi naraštaji nezainteresovani su za obrazovanje u metalskoj struci. S druge strane, sve više stručnog kadra odlazi iz naše zemlje, čak i više nego medicinara.
Budućnost metalsko prerađivačke industrije u BiH sumorna je. Prije rata ovaj sektor u TK brojao je više od 10.000 zaposlenih radnika. Danas ga čini 2.000 radnika zaposlenih u većinski privatizovanim firmama, koje ne mogu da odgovore sve većim zahtjevima tržišta. Sve je manje majstorskog kadra, a mladi naraštaji nezainteresovani su za obrazovanje u metalskoj struci. S druge strane, stručni kadar odlazi iz naše zemlje.
– Zaposlenici koji odlaze u inostranstvo uglavnom su bravari, cjevari, zavarivači, uglavnom inženjerski i tehnički kadar, imaju satnicu od 10 do 20 eura, i zašto se neko ne bi odlučio da ode u inostranstvo da zaradi novac, ljudi koji 10 godina i više provedu u Njemačkoj ili EU kada steknu uslove za penzionisanje imaju penzije od 550 do 1000 eura, kazao nam je Mešan Vildić, predsjednik Sindikata metalaca TK.
Vildić tvrdi da ukupne podatke o odlasku metalaca nema, jer za razliku od medicinskog kadra koji posao nalazi većinom preko Agencije za radi i zapošljavanje, metalci sami sebi nalaze posao. Ili preko naših ljudi koji su već dugo u inostranstvu, a rade za strane kompanije kao podizvođači radova ili direktno po preporuci kolega koji su se već snašli u nekoj od zemalja Evrospke unije. U svakom slučaju svjedoči sve češćem odlasku čitavih porodica, ali i prekvalifikaciji radnika koji iz svih dijelova naše zemlje dolaze u tuzlanski Institut za zavarivanje kako bi prekvalifikacijom kupili kartu za odlazak iz zemlje.
– Naši radnici su jedni od najboljih radnika, inače radnici sa prostor bivše Jugoslavije su najboji radnici u EU. Institut za zavarivanje danas vrši obuku i prekvalifikaciju svih zanimanja od trgovaca, konobara, ekonomista, gimnazijalaca. I vjerujte što je vrlo interesantno da te osobe koje izvrše obuku za prekvalifikaciju zavarivača, da su jedni od najboljih zavarivača, dodaje on.
Stabilizacija penzionog fonda ne može se prebijati preko radničkih leđa, već ulaganjem u realni sektor, masovnim zapošljavanjem ljudi u privredi, a ne raspodjelom postojećih sredstava bez dovoljnog broja uposlenih, tvrdi Vildić, pojašnjavajući zašto Sindikat metalaca FBiH ocjenjuje neprihvatljivim predložena rješenja koja čine novi zakon o PIO-u.
– Zato što stabilizacija penzionog forma ide isključivo preko realnog sektora i današnje penzije koje bi radnici iz metaloprerađivačkog sektora imali su minimalne penzije od 300 KM, završava Vildić.