“Mnoge reaktivne psihičke smetnje možemo očekivati u većoj učestalosti, nego u drugim zemljama, gdje su životni uslovi optimalniji. Mnogi ljudi se suočavaju s velikim ogorčenjem koje doživljavaju usljed nepravde kroz koju prolaze u društvu”, kaže Šošić i naglašava da problem u našoj zemlji predstavlja i činjenica da se ljudi s psihičkim smetnjama prikazuju kao opasni, neadekvatni ili nepotpuni članovi društva koji nisu u stanju da doprinesu nečemu, što je sasvim pogrešno.

Ratne traume kroz koje su prošli brojni građani naše zemlje prilikom agresije u peirodu od 1992. do 1995. godine dovele su i do povećanja osoba kod kojih je dijagnosticiran PTSP.

“Veliki broj ljudi je tretiran usljed PTSP-a. On je kod mnogih prešao u domen funkcionisanja ličnosti, a sada te smetnje kod većine počinju da prožimaju njihove svakodnevne relacije, kroz reakcije koje su nekada teško objašnjive njima, ali i njihovoj okolini”, nastavlja Šošić, inače član stručnog tima u Udruženju za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK “Fenix” iz Tuzle.

Psihičke smetnje kao prilika za lični razvoj

Kako kaže, psihičke smetnje, uključujući i traumu, često omogućavaju i vrstu prilike za lični rast i razvoj osobe.

“Često vidimo da ljudi nekada i nadilaze one sposobnosti i vještine koje su imali prije nego su se suočili s velikim životnim izazovima, odnosno da su otvorili neka nova poglavlja svog života, upoznali nove ljude i okrenuli se nečemu novom”, dodaje psiholog.

Anksioznost i depresija kao poremećaji modernog doba ne zaobilaze ni našu zemlju, a u većini slučajeva žene su podložnije razvijanju smetnji, s tim što one nerijetko bivaju vidljivije kod muškaraca.

“Muškarci nekada pronalaze načine suočavanja koji imaju karakter javnog, odnosno dešava se da prelazi u domen agresivnog ispoljavanja, ili s druge strane odavanje alkoholu ili kockanju. Time se problem produbljuje, jer razdražljive osobe nerijetko gube i osnovne kontakte koje imaju u životu, a ako potonu u ovisnost, tim više je napravljena šteta koju je kasnije teže ispraviti”, dodaje Šošić.

Stigma, diskriminacija i loša lista lijekova

Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK “Fenix” iz Tuzle pod svojim krovom ima blizu 160 članova koji u ovoj zajednici djeluju na dobrovoljnoj bazi.

“U našem udruženju imamo dnevni centar u koji nam dobrovoljno dolaze članovi, a nudimo im učenje engleskog jezika, umjetničke kradionice i neformalno druženje”, kaže nam predsjednik udruženja Vahid Đulović.

On ističe i da se osobe s narušenim mentalnim stanjima susreću s brojnim problemima u bh. društvu, a na prvom mjestu su stigma i diskriminacija.

“Zbog toga pripadnici ove grupe pokušavaju izbjegavati mjesta na kojima se okupljaju osobe s duševnim smetnjama, ali mi kroz svoje aktivnosti pokušavamo što više korisnika okupiti na jedno mjesto, kako bismo ih educirali, ali i pomogli u raznim segmentima”, kaže Đulović te naglašava da ovoj populaciji problem predstavlja i neadekvatna lista lijekova, kao i loši uslovi u zdravstvenim ustanovama, odnosno klinikama za psihijatriju.

Ranim prepoznavanjem znakova moguće je spriječiti nastanak težih oblika psihičkih oboljenja, a neke od smetnji s kojima se suočavaju posebno mladi ljudi prilično su lako dostupne jednostavnom tretmanu, često i bez upotrebe lijekova.