Samo u 2018. godini na području TK zabilježen je 21 slučaj međuvršnjačkog nasilja, od kojih su dva okarakterisana i kao krivično djelo zbog teških povreda koje su nasilnici nanijeli svojim žrtvama. Ovaj podatak je siguran alarm da međuvršnjačko nasilje uzima maha u našem kantonu. Na sreću, u velikoj mjeri bude i sankcionisano. Tako su u Odgojni centar TK u prošloj godini upućeno 34 maloljetnika – što je značajno umanjenje u odnosu na prethodne godine.

”Prošle godine smo imali 34, sa tim da nas je početak ove godine dočekao sa velikim brojem djece koja su se javila na preventivne tretmane. Na početku ove godina imamo ukupno trinaestero djece na tretmanu što je dosta puno. Prilično je zahtjevno za raditi, ali je sa druge strane dobar znak jer se prepoznaje važnost prevencije,” objašnjava Melisa Slavuljica, pomoćnica direktora u Odgojnom centru TK.

Međuvršnjačko nasilje se najčešće događa u školama ili u toku igre čak i u blizini kuće u kojoj dijete živi, pokazuje praksa. Takvo nasilničko ponašanje djece ne treba prešutjeti, već prijaviti policiji, koja slučaj dalje predaje socijalnim radnicima. Ta djeca upućuju se u Odgojni centar i to, na dva načina; preko odgojne mjere kada Sud to odredi ili se smještaju u Centar gdje mogu boraviti i do tri mjeseca. Da su učenici i mladi skloni međuvršnjačkom nasilju stava je i Elma Bajrić, učenica prvog razreda Elektrotehničke škole Tuzla: ”Živimo u takvom društvu gdje je sve više mojih vršnjaka koji pokušavaju svoje probleme riješiti nasiljem… kada žele da svojim nasilnim ponašanjem rješavaju probleme.”

Sve to, jako emotivno, doživljavaju oni učenici koji trpe nasilje.

”Uglavnom tu idu i suze i plač i teško im je i onda nedolazak po sedam dana u školi jer se ne mogu pomiriti sa tim. Biju bitki sa samim sobom, ali mi to ne smijemo dozvoliti. Mi moramo biti tu i mi im moramo pomoći da to prebrode” rekla je Lejla Kurtić Sejdinović, profesorica BHS jezika i književnosti.

Svako treće dijete je bilo žrtva nasilja

Da djeca ne bi ”bila bitku sa samima sobom” potrebna je otvorenost škole – kakvu trenutno pokazuje Elektrotehnička škola Tuzla. No, ima i škola koje, uslovno kazano, kriju međuvršnjačko nasilje i to zbog sasvim nerazumnih razloga.

”Moja pretpostavka jeste da je to vezano za neki rejting škola. Neke škole žele da su u ovom gradu na glasu. Žele se predstaviti kao škole gdje nema problema, ali nema škole gdje nema problema. Iz tog razloga mislim da su zatvoreniji,” objasnila je Melisa Slavuljica, pomoćnica direktora u Odgojnom centru TK.

Negiranje postojanja problema i zataškavanje međuvršnjačkog nasilja koji menadžmet škole krije među svjka četiri zida, a sve kako ne bi narušio ugled škole, produbljuje strah među učenicima, a nasilnika podstiče da nastavi sa terorom nad vršnjacima, jer zna da neće biti kažnjen. No, samo profesionalan tretman i odnos prema onima koji trpe ili koji vrše nasilje –  put je ka rješenju ovog problema. Iako živimo u svijetu koji podstiče nasilje, djeci treba ozbiljno i profesionalno pristupiti – stava je profesorica demokratije i ljudskih prava Admira Uzunić.

”Kod djece je jako bitno razvijati empatiju na način da oni osjete povjerenje, da vide da imaju sagovornika na drugoj strani. Da ga ima ko slušati, a da ga ne okrivi, da ne govori ‘ma ajde pretrpi to nije bitno’ – jer itekako jeste bitno da ne trpi i da ga neko sasluša i da se na adekvatan način pronađe rješenje,” zaključuje Admira Uzunić, profesorica demokratije i ljudskih prava.

A rješenja uvijek ima – šutnja i povlačenje nikada nije rješenje, poručuju naše sagovornice. Nažalost još uvijek, pokazuju statistike, trideset posto učenika, odnosno svako treće dijete je bilo ili jeste žrtva nasilja u školi. Zabrinjava i podatak da bi samo tri posto učenika prijavilo nasilje. Nepovjerenje u rad sistema i ustaljeni obrazac potiskivanja i šutnje – ostavlja za sada nesagledive posljedice.

DK