Zajedničkom komemorativnom sjednicom Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Grada Sarajeva i općinskih vijeća te prigodnim programom i polaganjem cvijeća na mjesto najmasovnijeg masakra u Sarajevu, na pijaci Markale, danas je obilježen Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina, kao i 27. godišnjica stradanja građana na toj pijaci.

Godišnjicu tragičnih događaja zajedno s predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti Kantona Sarajevo obilježile su i brojne delegacije svih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, predstavnici Udruženja civilnih žrtava rata KS, Udruženja roditelja poginule djece Sarajeva 1992-1995. godina, boračkih udruženja te porodica, rodbina i prijatelji poginulih građana.

Na današnji dan 1994. godine s agresorskih položaja koji su se nalazili na području sela Mrkovići na gradsku pijacu Markale ispaljen je minobacački projektil kalibra 120 mm od čije je eksplozije poginulo 67, a teže i lakše ranjeno 142 sugrađana.

O stradanjima Sarajlija na komemorativnoj sjednici govorio je bivši član ratnog Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, profesor Mirko Pejanović koji je istakao da je ta sjednica čin iskazivanja saosjećanja sa žrtvama Sarajeva u vrijeme opsade.

Podsjetio je da je vojna opsada grada izvedena tokom marta i aprila 1992. godine snagama Jugoslovenske narodne armije, koja je kasnije preimenovana u Vojsku Republike Srpske.

– Velikosrpski državni plan je imao zamisao uništiti državu BiH i izvršiti njegovu etničku podjelu. Taj projekt je donio nasilan progon i masovno stradanje bošnjačkog naroda. Realizacija takvog plana je u osnovi imala fašisoidnu namjeru i politiku, a to je uništenje drugog i drugačijeg – poručio je Pejanović.

Tom politikom su, istakao je, upravljali ekstremni srpski nacionalisti Radovan Karadžić i Ratko Mladić koji su za zločin protiv čovječnosti i genocid u Srebrenici dobili doživotni zatvor.

– Ratni cilj da se etnički podijeli i uništi BiH doveo je do paklenog poduhvata da se višegodišnjom opsadom i granatiranjem Sarajeva i masovnim ubistvima njegovih građana sa linija opsade, onemogući otpor patriotskih demokratskih snaga te da se onemogući odbrana cjelovite i međunarodno priznate BiH – naglasio je Pejanović.

Spriječiti otpor i odbranu grada Sarajeva, poručio je, značilo je i spriječiti odbranu cijele teritorije BiH, jer u Sarajevu djeluju sve vodeće države institucije.

U viševijekovnom historijskom razvoju, potcrtao je Pejanović, Sarajevo je postalo mjesto susreta religija i kultura te mjesto međuetničkog življenja, bošnjačkog, hrvatskog, srpskog i jevrejskog naroda te pripadnika ostalih.

– Međuvjerska i međuetnička tolerancija koja je kroz vjekove njegovana u Sarajevu, učinila ga je brendom zajedničkog višenacionalnog življenja sa šire poznatim međuljudskim i međukomšijskim odnosima tolerancije – istakao je.

Ratni plan o etničkoj podjeli i rušenje države BiH, dodao je, nije prezao od upotrebe vojne sile da svakodnevnim granatiranjem sa linija opsade dovede do masovnog ubojstva građana Sarajeva.

– Granate nisu birale glave po nacionalnoj osnovi, žrtve granatiranja su bili svi građani. Na 230 mjesta u Sarajevu tokom rata se dogodilo stradanje civila – zaključio je Pejanović u svom obraćanju.

Na današnji dan prije 27 godina poginuli su: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, Ibro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Sabit Rizvo, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.

Tokom opsade ubijeno je 11.541 građana Sarajeva, među kojima i 1.601 dijete. Ranjeno je više od 61.136 civila, od čega čak 14.947 djece. Zbog velikog broja žrtava, 5. februar se obilježava kao Dan sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992-1995. godina.

(Avaz)