Na današnji dan 1820. godine, u Firenci (Italija) rodila se žena koja je svojim radom promijenila odnos sestrinstva, zauzimala se u svakoj novoj borbi- borbi za život. Bila je to Florens Najtingel, utemeljiteljica jednog od najhumaniji poziva, sestrinstva. Njen rođendan, 12. maj, danas se obilježava i kao Međunarodni dan medicinskih sestara/tehničara.

Ovo je jedinstven dan u godini kada se skreće pozornost na rad medicinskih sestara/tehničara i njihovu ulogu u njezi bolesnih i zaštiti zdravih ljudi.

Da nije ovih ljudi naš oporavak i liječenje, posebno za vrijeme pandemije bio bi nemoguć. Medicinske sestre i tehničari su jedna od najvažnijih karika svakog zdravstvenog lanca.

Sestre se danas susreću sa brojnim izazovima. Uslovi za rad su sigurno bolji nego ranije, ali zahtjevi pacijenata, njihova prava kao i prava sestara i tehničara često znaju biti ugrožena. Ipak, uz stalnu edukaciju, napredovanje i poštovanje prema onima koji nam čuvaju život, sestrinski posao će se održati zauvijek.

Temelj sestrinske prakse je briga za zdravlje i dobrobit pojedinca i zajednice, osiguravanjem pristupa zdravstvenoj njezi, osvještavanjem i identificiranjem nezadovoljenih potreba pacijenta, upoznavanjem s različitim potrebama, provođenjem sigurne i kvalitetne njege, pravovremenim pristupom i, onim najvažnijim, a to je pacijentu orijentirana njega i jednak pristup zdravstvenim uslugama.

S aspekta ljudskih prava, pravo na zdravlje podrazumijeva da svaki pojedinac, bez obzira gdje živi ima pravo na zdravstvenu njegu sukladno svojim zdravstvenim potrebama.

Ko je bila Florens Najtingejl?

Florens Najtingejl je prva moderna bolničarka u istoriji i žena koja je osnovala službu medicinskih sestara. Rođena je 12. maja 1820. godine u Firenci, a preminula je 13. avgusta 1910. godine u Londonu. Florens potiče iz imućne engleske porodice. Ime je dobila po gradu u kome je rođena.

Govorila je sedam jezika, interesovala ju je matematika, statistika i njegovanje bolesnika. Kako su to radile žene iz niže klase koje su bile na lošem glasu, roditelji nisu željeli da se Florens bavi ovim poslom. Pošto je bila atraktivna i obrazovana, očekivali su da će naći dobrog muža i osnovati porodicu. Ipak, Florens se nije prijatno osjećala dobro u visokom društvu i željela je da svoj život posveti pomaganju drugima. Roditelji su konačno prihvatili njenu odluku pa je 1851. godine otišla u Njemačku na tromjesečnu obuku za medicinsku sestru. 1853. godine je postala upravnica Ustanove za bolesne gospođe. Radila je do naredne godine kada je počeo Krimski rat. Tada je sa 38 medicinskih sestara otišla u Tursku da brine o ranjenima.

U Skadru je napravljena vojna bolnica, ali higijenski uslovi u njoj su bili veoma loši zbog čega je smrtnost vojnika iznosila 42,7 %. Florens je vojnicima obezbjedila novu odjeću, adekvatnu hranu, pomagala je pri amputacijama, previjala je rane, pisala je porodicama ranjenih, slala im je plate, itd.

Florens je tokom Krimskog rata oboljela od tifusa, ali nije prestala da radi. 1856. godine se kao heroina vratila u Englesku.

Kraljica joj je dozvolila da sa statističarom Vilijamom Farom osnuje Kraljevsku komisiju koja je prikupljala podatke o sanitarnim uslovima u vojsci.

Napisala je preko 200 knjiga i zakletvu koja je slična Hipokratovoj zakletvi. Florens je reformisala sestrinstvo i javno zdravlje. 1860. godine je osnovala školu za medicinske sestre u bolnici Svetog Tome i brinula je o svakoj polaznici. 1883. godine je odlikovana Kraljevskim Crvenim Krstom. Ona je prva žena kojoj je dodijeljen Orden vrline. 1908. godine kralj Edvard joj je uručio počasno priznanje za životno djelo.

Živjela je mirno i povučeno do 13. avgusta 1910. godine kada je umrla.