BiH je u UN primljena poslije proglašavanja nezavisnosti i međunarodnog priznanja u aprilu 1992. godine.

Generalnoj skupštini UN-a obratio se tadašnji ministar vanjskih poslova Republike BiH Haris Silajdžić. U govoru je poručio da je na ovaj način naša zemlja postala “slobodna od opresije, ali ne i agresije”. On je upozorio da se u Bosni i Hercegovini počinje događati genocid i pozvao Vijeće sigurnosti UN-a da aktivira Poglavlje 7. Povelje Ujedinjenih naroda, koje dozvoljava međunarodnu vojnu intervenciju radi očuvanja regionalnog mira i stabilnosti.

Nakon govora Silajdžića, delegati Generalne skupštine gromoglasno su aplaudirali, no UN nije, uglavnom, adekvatno odgovorio na pozive iz BiH.

Prvi bh. ambasador pri UN-u postao je Muhamed Šaćirbegović. On je kasnije svjedočio da je situacija bila neizvjesna do posljednjeg trenutka, međutim, u maju 1992. godine postalo je jasno da je bilo zakulisnih pokušaja da se Bosni i Hercegovini ospori status ravnopravne članice, kao i sve izraženijih nastojanja da se prikriju ili minimiziraju agresija i zločini u Bosni i Hercegovini.

Za ceremoniju prijema bila je potrebna nova zastava Republike Bosne i Hercegovine, sa grbom s ljiljanima, koji je 4. maja 1992. godine postao zvanični grb zemlje. Osmislio ga je dizajner Zvonimir Bebek, koristeći kao podlogu materijale iz vremena kralja Tvrtka pohranjene u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Nije bilo načina da se bosanskohercegovačka zastava pošalje u New York. Iz Kabineta predsjednika Alije Izetbegovića poslane su faksom Bebekove skice grba, a u New Yorku je Muhamed Šaćirbegović stupio u kontakt s grupom žena iz malobrojne bh. dijaspore. Dika Lemeš, rodom iz Krajine, sašila je uz pomoć prijateljica zastavu Republike Bosne i Hercegovine za jedan dan.

Ispred zgrade Ujedinjenih nacija zavijorila se zastava Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima. Bio je to svečani čin prijema Bosne i Hercegovine za ravnopravnu članicu UN-a.

(Vijesti.ba)