U Bosni i Hercegovini više od 2.000 djece živi bez roditeljskog staranja, a približno polovina njih odrasta u određenim ustanovama. Proces usvajanja djece u našoj zemlji je komplikovan, a problem je i to što sva djeca nisu podobna za usvajanje. Dijete se smatra podobnim za usvajanje tek nakon što socijalni radnici utvrde da nema nikakve šanse da će odrastati u biološkoj porodici.

Zahtjeva za usvajanje djece bude mnogo više u odnosu na broj usvojene djece. Na području Kantona Sarajevo u prošloj godini je podneseno 47, a u ovoj godini 34 zahtjeva za usvajanje. U tom periodu je usvojeno ukupno 14 djece. Prema riječima v. d. direktora Centra za socijalni rad KS Enesa Šabića, postupak usvajanja u centru pokreće se onog trenutka kada se utvrdi da je malodobno dijete bez roditeljskog staranja podobno za usvajanje.

Potom se otvara predmet usvajanja i pristupa izboru potencijalnih usvojilaca, a onda se utvrđuje podobnost osoba koje žele usvojiti dijete.

“Prije donošenja rješenja o zasnivanju usvojenja, centar bez naknade smješta dijete u porodicu budućih usvojilaca na adaptacioni period koji traje šest mjeseci. Tokom adaptacionog perioda centar vrši nadzor kako bi se utvrdilo da li je usvajanje u najboljem interesu djeteta. Nakon isteka perioda od šest mjeseci, ukoliko je protekao uredno, centar donosi rješenje o zasnivanju usvojenja”, kazao nam je Šabić.

(KLIX)