Mjere koje su donijele entitetske vlade – ograničenje marži na osnovne životne namirnice, građani nisu osjetili.
Uprkos tvrdnjama odgovorih o borbi sa inflacijom u Bosni i Hercegovini sve prazniji novčanici građana govore o tome da se u zemlji sve teže živi, a cijene osnovnih životnih namirnica jedva da padaju, uprkos činjenici da je cijena goriva na nivou na kojem je bila prije nego što je počeo rat u Ukrajini.
Mjere koje su donijele entitetske vlade – ograničenje marži na osnovne životne namirnice, građani nisu osjetili.
Rješenje iz Crne Gore
Ipak, u komšiluku jedno rješenje čini se kao atraktivno i uspješno u borbi protiv inflacije. Dolazi iz Podgorice gdje su također prethodno probali problem riješiti ograničenjem marži.
„Tada smo opet okupili trgovce i ja sam predložio sljedeću stvar – ili ćemo da uradimo nešto zajednički kako bi svi imali benefit od te naše akcije – ili ćemo, pod broj jedan vi i dalje nastaviti da budete medijski nepopularni i da dovodite sebe u situaciju da vas proglašavaju ekstraprofiterima, tajkunima itd. odmah sam naišao na razumijevanje“, kaže za N1 Goran Đurović ministar ekonomskog razvoja Crne Gore iz čijeg je kabineta potekla ideja o akciji „Stop inflaciji“ koja je, čini se, zaludjela trgovce u zemlji.
„Tada sam predložio da krenemo, ajde onako stidljivo sa nekih 25 robnih grupa različitih, da ne budem dosadni ulje, brašno šećer, nego da bude tu i kozmetika, ne znam – i sokovi i sardina i tako te neke stvari i da oni pronađu kapacitete i mogućnosti u svojim trgovačkim lancima gdje mogu da daju najveći benefit kroz najnižu cijenu u tih 25 kategorija“, rekao je ističući da se od tada potpuno promijenila slika zemlji i da je među trgovcima počelo takmičenje.
„Počelo je to da je neki lanac stavio ne znam, mlijeko 1.15 eura, a vidi da je ovaj drugi stavio euro i tri ili od 0,95 centi, on odmah radi kontra akciju, tako da smo mi bili obasuti sa novim i novim cijenama na niže“, kaže Đurović.
Lančana reakcija
U akciju su se ubrzo uključile i apoteke, pa su one zajedno sa farmaceutskim kompanijama po značajno nižim cijenama ponudile građanima lijekove koji se kupuju bez recepta, ali i hranu za bebe. Uz njih akciji su se priključili telekomoperateri koji su načinili posebne pakete usluga i cjenovnike za penzionere i studente, a potom i poznati lanac trgovina bijelom tehnikom.
„Gdje imate frižidere, televizore, kućanske aparate i to su cijene značajno niže. Mi ne pričamo sad ovdje od 5 eura, 10 eura. Ako je nešto koštalo 540 eura sada je recimo 420, ili 420, 280. od 100 do 150 eura na određene artikle što je značajna ušteda za građane“, kaže Đurović tvrdeći da povratne informacije sa terena govore o rastu potrošnje u zemlji.
Veći PDV nego u BiH
Crna Gora, inače, ima veći PDV nego Bosna i Hercegovina. Iznosi 21%, dok je u BiH 17%. To znači da bi proizvodi u toj zemlji u startu trebali biti nešto skuplji. Ipak, situacija je potpuno suprotna. Tako je u Bosni i Hercegovini kilogram krompira dvije marke, hljeb 2,15, pileći file 14 KM, mlijeko 2,60, deset jaja 4.30, litar ulja 3,20, a u Crnoj Gori, višestruko jeftinije.
„Litar ulja je kod nas oko 1,08 eura (2,16 KM), mlijeko se može naći za nekih 85 centi (1,70 KM). Recimo pelene koje su neke Pampers pelene koje znam da su bile blizu 16 eura, 15,90 ili tako nešto sad su 8,70 (9,40 KM). Šta mi još, da jaja su od 10 jaja, od uvro 60 do evro 90 (2,80 KM). Imate i sir edamer koji je već negdje ispod pet eura (10 KM), imate i šunku u tom rangu, imate kafu koja je 100 grama 80 ili 85 centi (1,70 KM)“, kaže Đurović i priznaje – niko ga od brojnih kolega ministara iz Bosne i Hercegovine nije pitao o akciji ili zatražio recept.
