Badnjak, Badnji dan ili Badnja večer je naziv dana prije Božića kada se slavi rođenje Isusa Krista. Kulminacija je to intenzivne priprave za Isusov dolazak na zemlju u dječjem obliku koje je počelo još prije četiri tjedna, na prvu nedjelju došašća ili adventa.

Kulminacija priprave za blagdan Božića bit će mise polnoćke koje se služe u svim crkvama u ponoć ili sve češće dječje polnoćke u 20 sati kako bi najmlađi vjernici sa svojim roditeljima doživjeli euharistijsku svečanost rođenja maloga Boga.

Badnji dan ili Badnjak, a posebice badnja večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke.

Upravo s bdjenjem povezan je niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće, jedna ili tri. Bdjenje počinje uvečer kad se porodica okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima, i unošenjem badnjaka i slame kad, u nekim krajevima u BiH, domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji nagoviješta skori Božić ”Hvaljen Isus! Dobro vam došla badnja večer!” Na taj pozdrav slijedi odgovor: ”I s tobom zajedno!”.

Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu. Negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.

Badnjak u gradu sačuvao je samo djelić seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Sudjelovanje na polnoćki toliko je uobičajeno kod svih katolika u BiH da pokazuje opću svijest o nepobitnosti otajstva Božića.