Srpska pravoslavna crkva i vjernici danas proslavljaju Badnji dan, pripremajući se za najradosniji hrišćanski praznik, Rođenje Isusa Hrista – Božić.

Ujutro najstariji muški ukućanin usiječe hrastovo ili cerovo drvo – badnjak, kojeg vjernici unose u svoje domove.

Badnjak se pali uoči praznika i gori do Božića kada se objavljuje radost Hristovog Rođenja. On predstavlja simbol drveta koje su, prema predanju, pastiri donijeli Josifu i Mariji da nalože vatru i zagriju pećinu u kojoj je rođen Isus.

Kad se Badnjak stavi na vatru pred crkvom svako odlomi grančicu i odnese kući gdje je drži do sljedeće godine.

Ime badnjak povezano je sa rječju bdijeti budući da se na taj dan bdjelo čekajući rođenje Isusa Hrista. Zbog samog običaja bdenja i jer prije nije bilo struje, bilo je nužno osvijetliti prostorije svijećama koje su bile i simbol novog života i nade.

Smatra se i da se ljudi okupljeni oko badnjaka zagrijavaju ljubavlju i slogom, a da svjetlost badnjaka unose u mrak neznanja i praznovjerja.

Na sam Badnji dan svi ukućani rano ustaju, a žene prave božićni ručak, spremaju dom i pripremaju posnu hranu za večeru, jer se na Badnjak posti. Sa badnjom večerom završava se i četrdesetodnevni post.

Na Badnji dan se peče i božićna pečenica.