Prije 38 godina, Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i Saveza komunista Jugoslavije, preminuo je 4. maja. 1980. godine u Ljubljani u 15:05 sati.
Istoga dana, u 18:00, Predsjedništvo tadašnje SFRJ i CK SKJ održali su vandrednu sjednicu u Beogradu i tom prilikom usvojili proglas povodom Titove smrti.
Dan poslije, specijalnim vozom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg sa posmrtnim ostacima Josipa Broza. On je smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su državni funkcionari i građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države.
Mimohodi su bili organizirani po radnim organizacijama. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati. Mnogima je od stajanja pozlilo, ali su dobro organizirane liječničke ekipe brzo reagirale.
Tri dana kasnije, 7. maja, preko 200 stranih delegacija poklonilo se kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu.
Osmog maja, na Dedinju, u Kući cvijeća, uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja, 700 000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenta, 31 državni predsjednik, 22 premijera i 47 ministara, sahranjen je Josip Broz Tito.
Televizija koja je cijelo vrijeme vršila prijenos, nije prikazala trenutak spuštanja kovčega tako da se i danas špekulira je li Josip Broz tu zaista i sahranjen.
Umro je drug Tito
I tri decenije poslije, iz sjećanja se ne brišu slika i riječi izgovorene te večeri 4. maja 1980. godine, nešto poslije 19 sati iz televizijskog studija, u eter, u svijet:
“Umro je drug Tito… To su večeras priopćili Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije… Uskoro ćemo emitirati izvještaj sa sjednice Predsjedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i Predsjedništva Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije”.
Izvodi iz zajedničkog proglasa Predsjedništva Jugoslavije i CK SKJ
“Teška bol i duboka tuga trese radničku klasu, sve radne ljude i građane SFR Jugoslavije, svakog našeg čovjeka, radnika, intelektualca, pionira, vojnika, majku i djevojku.”
“Čitav ljudski vijek Tito je borac za interese i povijesne ciljeve radničke klase i svih radnih ljudi, za najplemenitije ideale i težnje naših naroda i narodnosti. Tito je naš najdraži drug. Sedam desetljeća gorio je u revolucionarnom radničkom pokretu. Šest desetljeća jačao je redove jugoslavenskih komunista. Više od četiri desetljeća vršio je na najdostojniji način najodgovorniju dužnost u našoj Partiji. Bio je herojski vođa u velikoj narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji. Tri i po desetljeća stajao je na čelu naše socijalističke države i uveo našu zemlju i našu borbu za novo ljudsko društvo u svjetsku povijest, iskazujući se i potvrđujući se i sam kao naša najveća povijesna ličnost.”
