Cijene hrane su rasle širom svijeta, međutim, kod nas je došlo do enormnog povećanja, u nekim slučajevima i do 400 posto. Često plaćamo proizvode skuplje nego na Zapadu.
Inflacija u Bosni i Hercegovini ponovo je u porastu. Cijene proizvoda i usluga koje se koriste za ličnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u januaru 2025. godine u odnosu na prethodni mjesec zabilježile su rast od 1,4%, piše Večernji list BiH.
Na godišnjem nivou, u prosjeku je zabilježen rast cijena od 3,3% nakon 2,2% u decembru 2024. godine. Hrana i bezalkoholna pića i dalje predvode inflaciju s rastom indeksa na mjesečnom nivou od 2,2%, a na godišnjem nivou 6,3%, javlja Indikator. Sada im se pridružuju i zdravstvene usluge koje su u januaru poskupjele za 2,2%, a u odnosu na januar 2024. bilježe rast od 7%. Cijene usluga stanovanja i režijskih troškova porasle su za 1,6% na mjesečnom nivou, prijevoza za 1%, alkoholnih pića i duhana te namještaja, kućanskih uređaja i redovnog održavanja kuće za 0,8% itd. Prosječan pad cijena zabilježen je u sektoru odjeće i obuće za 8,7%. Od početka pandemije koronavirusa kupovna moć građana BiH je na udaru enormnih poskupljenja.
Svaka promjena na tržištu, od cijena goriva i sirovina do plata zaposlenih, koristi se kao povod za rast cijena, a građane, koji su se već odrekli svega što mogu, najviše zabrinjavaju poskupljenja hrane. Sudeći prema procjenama, borbi za preživljavanje se ne nazire kraj. Vanjskotrgovinski deficit iznosi skoro sedam milijardi KM. Samo na hranu trošimo gotovo 1,5 milijardi, a upravo ona najviše utiče na inflatorna kretanja. Na meso izdvajamo 500 miliona KM, na vodu 200 miliona, a na lijekove 150 miliona KM.
Cijene hrane su rasle širom svijeta, ali kod nas je došlo do enormnog povećanja, u nekim slučajevima i do 400 posto. Često plaćamo proizvode skuplje nego na Zapadu. Osim rasta cijena, potrošače su posljednjih godina pogodili i razni trikovi proizvođača koji žele ostvariti veću zaradu. Uz inflaciju, mnogi potrošači su primijetili još jedan neugodan trend – cijene ostaju iste, dok se količina proizvoda smanjuje. Neki proizvođači pokušavaju “zamazati oči” kupcima, ne podižu cijene svojih proizvoda, ali smanjuju količinu. Ovo se naziva “šrinkflacija” – trend smanjenja težine, standarda ili veličine proizvoda, dok cijena ostaje ista. Dakle, kupac za isti novac dobija manje. Iako proizvođači moraju navesti tačnu težinu na ambalaži, nisu obavezni upozoriti kupce na promjenu.
Potrošački centar u Hamburgu otkrio je još jednu nepravednu praksu. Primijetili su da poznati proizvođač čokolade Milka smanjuje količinu čokolade u pakovanju, dok istovremeno povećava cijenu određenih proizvoda. Zbog toga su ovim proizvodima dodijelili naziv “Obmanjujuće pakovanje mjeseca”.
Na primjer, cijena čokolade Milka porasla je s 1,49 na 1,99 eura, dok je težina smanjena sa 100 na 90 grama. To predstavlja stvarno povećanje cijene za više od 48%. Osim inflacije i šrinkflacije, trgovci koriste još jedan trik. Ako ste nedavno naručili pizzu ili neko drugo jelo iz restorana i primijetili da su sastojci drugačiji ili lošiji, radi se o “škrtici” – smanjenju kvaliteta proizvoda i usluga kako bi trgovci zadržali profit bez povećanja cijena, prenosi Fenix magazin.
Cijene veće nego na Zapadu
Najviše zabrinjava poskupljenje hrane, koja bilježi najveći rast. Da cijene stalno rastu, potvrđuju i zvanične statistike. Građani BiH, prema prosječnim i minimalnim platama, imaju znatno manju kupovnu moć u odnosu na stanovnike evropskih zemalja i susjednih država. Međutim, to ne znači da su im troškovi života niži – naprotiv, cijene osnovnih proizvoda i energenata nisu prilagođene njihovim primanjima.
Štaviše, cijene u trgovinama u BiH su znatno više nego što bi se očekivalo u skladu s globalnim trendovima. Iako je prosječna plata u BiH znatno niža nego u Njemačkoj, pojedini proizvodi – poput mliječnih proizvoda, voća i povrća, slatkiša, grickalica i higijenskih potrepština – često su skuplji nego u njemačkim supermarketima. Ovakva situacija dovodi do sve većeg nezadovoljstva građana, koji se pitaju zašto osnovne životne namirnice u zemlji s nižim standardom nisu jeftinije nego u zemljama s višim prihodima i većom kupovnom moći.
IZVOR:VECERNJI.BA
