Kemal Buljubašić, 12-godišnji daroviti košarkaš, najbolji je igrač pionirske selekcije Bayerna iz Minhena U-14. Rođeni Srebreničanin svojim partijama nikoga ne ostavlja ravnodušnim. O O njegovom dosadašnjem razvoju za portal BHbasket govorio je Hasib Buljubašić, nekadašnji igrač Gradine iz Srebrenika, a koji se u Njemačkoj bavi i trenerskim poslom:

Prije svega počeo bih s tim tako što ću spomenuti ljude koji su najzaslužniji za dosadašnji uspjeh mog sina. Počeli smo prve korake praviti u Silver Kingsima iz Srebrenika, gdje je Kemal kod Edisa Bajraktarevića prvi put primjećen kao talentovan dječak. Tu je proveo niz prelijepih godina, tačnije od svoje šeste pa sve do desete godine. Ovim putem se zahvaljujemo Edi i matičnom klubu od srca na svemu što su pružili Kemalu”, govori Buljubašić i nastavlja:

U međuvremenu dok je bio član Silver Kingsa povremeno je imao nastupe na turnirima za Slobodu iz Tuzle kod trenera Maria Marjanovića. Mario je jedan veliki košarkaški fanatik koji je malo danas u našem okruženju, čovjek koji je spreman sve napraviti za bolje sutra naše djece. Moj Kemal ne bi bio tu gdje jeste da nije bilo njega. Pružio mu je nešto što Kemal u tom trenutku nije imao u Srebreniku, a to je bolja konkurencija sa starijom generacijom kako na treninzima tako i na utakmicama. Pružio mu je priliku da ima slobodu u igri i da njegov talenat u potpunosti dodje do izražaja. Bio je tu za Kemala kad je bilo teških trenutaka, a vjerujte mi da ih je bilo, a naravno još veća podrška nije izostala u lijepim trenucima ove igre. Takođerr zahvalio bih se i Amiru Delaliću i Seji Bukvi na pruženoj šansi da Kemal odigra niz turnira i za njihove klubove”, ističe Buljubašić i nastavlja:

“Stvarno je teško nabrojati sve ljude koji su nam pomogli do sada, ali svakako jos jedan čovjek koji je svoj cijeli život posvetio košarci i razvoju mladih igraca je Dario Čojić.Unaprijedio Kemalov individualni kvalitet kroz svoje jedinstveno košarkaško znanje. U timskim treninzima se teško može paziti na svaki detalj i teško je popraviti individualni kvalitet igrača, baš za taj individualni kvalitet je Dario najzaslužniji. Svakako osim individualnih kvalitetnih treninga, kod Daria smo dobili priliku da napredujemo kroz veliki broj odličnih turnira nastupajući za Budućnost iz Bijeljine. Naravno na ljeto smo planirali njegov Individualni kosarkaski kamp “Fabrika”. Kroz  kamp ne samo da je Kemal napredovao kao igrač nego sam i ja kao trener dodatno obogatio svoje znanje. Tako da sve ono vrijeme kad nismo bili u prilici biti prisutni kod Daria u Bijeljini, ja sam kao otac radio individualno sa Kemalom. Taj individualni rad je bio prisutan svakodnevno. Znamo da danas nije sve u samoj igri. Da bi djete imalo performans na vrhunskom nivou potrebno je tijelo pripremiti za te napore. Zadnjih 5 godina ljudi koji su brinuli o tijelu mog Kemala zaslužuju mnogo više od samog spominjanja u ovom tekstu. Kada Delić Selimović je jedna žena velikog srca koju bih preporučio svakom roditelju i djetetu. Tolika posvećenost u psiho-fizičkom i motoričkom razvoju djece je neviđena. Kemal je kao mnoga djeca u današnjem svijetu sveprisutne tehnologije na skoro svakom uglu, imao određenih fizički nepravilnih pokreta. Sa njom Kemal radi zadnje 4 godine na cjelokupnoj kondiciono-motoričkoj spremnosti i radimo još uvijek, ali trenutno preko video poziva i naravno pisanih programa koje treba da slijedimo. Zadnji čovjek kojeg ću spomenuti je Amir Aljiji, kondicioni trener u KK Koš. Amir i ja smo prijatelji skoro 20 godina. Spojila nas je košarka dok smo bili igrači svojih timova, a nismo mogli ni sanjati da ćemo sarađivati i nako naših igračkih karijera. Amir je neko ko je među prvim primjetio Kemalov talenat sa nepunih 6 godina i od tad je uključen u njegov razvoj”, naglašava Buljubašić i govori o kako se sin Kemal brzo uklopio u tim Bayerna, kao i svojim trenerskim poduhvatima:

“Što se tiče trenutne situacije u Njemačkoj mogu samo reći da sve odvija puno bolje od očekivanog. Kemal se brzo adaptirao na novu sredinu i postao kao najmlađi clan U14 ekipe Bayern Minhena jedan od onih bez kojih Bayern teško pobjeđuje. Jedan od velikih uspjeha je svakako drugo mjesto u Njemačko. Poraženi smo nažalost u finalu od Albe iz Berlina. Završena i European Youth Basketbal League (EYBL) u Mađarskoj gdje smo također poraženi u finalu nakon produzetaka od ekipe Helios Domžale. Kemal je proglašen za najboljeg igrača svog tima na tom turniru. Iduće sezone napokon će da igra prvi put sa svojim uzrastom i od te sezone tek očekujemo prave njegove igre. Ono sto trenutno krasi njegovu igru je šut za tri poena, pa je bitno spomenuti da je Kemal u 31 utakmica koliko je odigrao za Bayern zabio 69 trojki, i staknuo je Buljubašić i zaključio o bavjljenju trenerskim poslom:

“Kada je u pitanju moja trenerska karijera, sve se stvarno odvijalo jako neočekivano. Prvo nisam ni slutio da ću u Minhenu tako brzo biti primjećen i da ću dobiti priliku da se dokažem. Međutim, kolega sa posla Hrvoje Josipovic je zajedno sa svojim sinovima clan IBAM Academy. U14 ekipa IBAM-a je neočekivano ostala bez trenera i na njegovu preporuku sam dobio priliku da radim u IBAM-u. Ono što je zanimljivo spomenuti, 4 puta sam bio u prilici da igram baš protiv Kemala, IBAM vs Bayern. Naravno, Bayern je bio uspješniji u ova četiri navrata, ali svakako neopisiv osjećaj biti trener suparničke ekipe u kojoj vam se nalazi sin. Uglavnom, nakon što sam preuzeo ekipu U14 IBAM Academy situacija nije bila sjajna. Nedostajalo nam je 5 pobjeda iz 7 preostalih utakmica u regularnom dijelu sezone. Tim je dobro reagovao na moj način rada i uspjeli smo ostvariti plasman u prvu rundu playoff-a Njemačke. U playoff-u nam niko nije davao neke velike šanse, ali i pored toga mi smo ostvarili najbolji rezultat u historiji kluba U14 tima. Zauzeli smo veliko peto mjesto u Njemackoj, a na tom putu smo pobijedili 8 bundesligaša između ostalog pobijedili smo ULM koji je bio prošlogodisnji prvak Njemačke. Trenutno imam više ponuda iz okruženja za nastavak trenerske karijere. Prednost u pregovorima će svakako imati IBAM jer zašto ne bismo napravili i bolji rezultat iduće sezone”, zaključio je Buljubašić. BH BASKET