Naselje Gračanica je nastalo u srednjem vijeku, u blizini rudnika željeza. Oko 1520. godine, dolazi pod osmansku upravu. Status grada dobiva prije 1548. godine. Sjedištem prostranog kadiluka postaje 1572. godine i to od rijeke Spreče do rijeke Save obuhvatajući slijedeća naselja i njihovu okolinu: Srebrenik, Gradačac, Orašje, Modriču i Šamac. Od 1600. godine postaje značajno bosansko sjedište trgovine i zanatstva i ima čaršiju i najmanje osam mahala i isto toliko džamija i mesdžida. Do kraja osmanske uprave ima čak dvanaest džamija.

Do početka 20. stoljeća u Gračanici je bila najzastupljenija tradicionalna bosanska kuća čardaklija, spratnica.

Stara kuća Mare Popović sagrađena je 1840. godine. Prema predanjima ovu bosansku kuću je sagradio svekar Mare Popović, i ona je tu stanovala čitav svoj vijek. Ovaj stambeni objekat je kasnije promijenio nekoliko vlasnika i na kraju je prešao u općinsko vlasništvo.

Stara kuća Mare Popović pripada tipu spratne dimalučare-čardaklije. Objekat ima podrum, prizemlje i sprat.
Pravougaone je osnove, a dimenzije su 5,8 x 9,75 m. Podrum se nalazi ispod dijela prizemlja, a preostali dio prizemlja je položen na postament izgrađen od lomljenog i grubo obrađenog kamena visine u prosjeku 70 cm. Objekat je rađen u drvenoj skeletnoj konstrukciji, tzv. bondruk konstrukciji. Nosiva konstrukcija zidova je izrađena od drvenih greda i stubova sa ispunom od čerpića u prizemlju, dok je sprat urađen od pruća ispunjenim blatom
Sprat je u odnosu na prizemlje objekta prepušten za 30 cm na sve četiri strane. Debljina zidova u prizemlju je oko 30 cm, a na spratu 14 cm. Kada se iz dvorišta ulazi u kuću, prvo se nailazi na otvoren trijem, „hajat“, iz kojeg se ulazi u „kuću“ koja se nalazi u središnjem dijelu prizemlja. Prostor „kuće“ prolazi kroz dvije etaže, prizemlje i sprat i otvoren je prema tavanu. U njoj se nalazilo ognjište koje je bilo dosta nisko i prostrano (217 x 120 x 20 cm), a napravljeno je od nabijene zemlje. Iz „kuće“ se ulazi u ostale prostorije prizemlja: sobu, sobicu i ćirel. Na „kući“ se nalaze i mala vrata koja služe za komunikaciju sa gospodarskim dijelovima dvorišta.

U velikoj sobi, koja je popođena i tavanjena, nalazila se furuna, zemljana peć sa lončićima koji su konkavni. Na njoj se spremala hrana, a služila je i za zagrijavnje čardaka na spratu. Da bi se to postiglo, u podu prostorije na spratu ostavljen je jedan otvor. Velika soba je bila prostrta ćilimima i ponjavama, a ispod prozora su bile sećije sa šiltetima i jastucima. Spavalo se na vunenim dušecima.
U maloj sobi, koja je takođe bila popođena i tavanjena šašavcima, bio je smješten zemljani šporet. Ćirel je služio kao kuhinja i u njemu je bilo smješteno razno zemljano i bakarno posuđe. Na spratu se nalaze prostorije: pričardak, čardačić i dva čardaka. Iz prizemlja se na sprat dolazi strmim drvenim stepenicama.
Prozori su bili jednostruki i u prizemlju su imali demire.
Krov je četvorovodan, drvene krovne konstrukcije, nagiba 45 stepeni.  Pokriven je daščanim pokrovom – šindrom.

Zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog naslijeđa SRBiH je 1989. godine vršio sanaciju objekta, a prema Projektnoj dokumentaciji objekta Kuće Mare Popović u Gračanici iz 1971. godine koju je  izradio ovaj Zavod. Prije 6-7 godina kuća je ponovo detaljno obnovljena.
Danas je koristi UG „Gračaničko keranje“ za svoje potrebe, čuvanje tradicije i prezentaciju keranja kao drevne umjetničke vještine žena u gradovima Bosne.