Gladni, žedni i iscrpljeni, migranti svakodnevno dolaze u naš grad. Ponekad i u grupama po čak 50 ljudi. Baš jedna takva, sinoć je stigla u Tuzli. Migranti se u našem gradu ne zadržavaju dugo. Obično ostaju tek 24 sata. Uglavnom su bez novca, a njihov dalji put, ovisi isključivo od dobre volje volontera i prolaznika koji im kupuju autobuske karte. Krajnji cilj im je Hrvatska, a iz Tuzle odlaze prvo za Sarajevo. Gradske i kantonalne vlasti, prolazak migranata kroz tuzlansku regiju tek nijemo posmatraju.
Na posljednjoj sjednici Skupštine TK poslanici nisu prihvatili Inicijativu kojom bi se obezbjedila pomoć migrantima koji prolaze kroz Tuzlanski kanton. odbijena je uz obrazloženje da mnoge od predloženih mjera nisu u nadležnosti Tuzlanskog kantona, već same države. A državni ministri o migrantima često govore na svojim sjednicama, no na terenu im, bar kada je Tuzla u pitanju pomažu uglavnom, samo volonteri.
“Njima je potrebno sve”
„Njima je sve živo potrebno. Oni kad dođu ovdje nemaju wc, nemaju osnovnih higijenskih uvjeta. Oni prolaze težak put, povrijeđeni, potrebna im je medicinska njega. Potrebno im je sve živo.“ – kaže nam Senad Pirić, volonter koji svakodnevno pomaže migrantima, te dodaje: „Oni se ne zadržavaju duže od 24h i to je prava sreća za naše nadležne, ali ima i dosta slučajeva kada oni nemaju ni za karte i po par dana čekaju. Dolaskom ljepšeg vremena možemo ih očekivati samo još više. Bit će masovnije.“ – kazao nam je Senad Pirić, volonter koji svakodnevno pomaže migrantima.
Predrasude su problem
Još jedan od problema sa kojima se migranti u našoj državi susreću jesu i predrasude. Zbog različitih natpisa u medijima i komentara koji ih prate „da migranti u našu državu donose samo nevolje“, građani obično nisu zainteresovani da pomognu. No, oni koji se sa migrantima susreću svakodnevno, kažu da to nije istina. jedna od njih je i Melisa Lovrić, trgopvkinja koja radi na Autobuskoj stanici u Tuzli.
„Ja radim u trgovini od prošle godine od ljeta. Nikad od njih nisam doživjela niti jedan incident. Stvarno nisu ni napasni niti su kad nešto pokušali ukrast. Što im se pruži od hrane uzmu, mada i to ponekad odbijaju jer su stidljivi i preplašeni zato što su svašta doživjeli na putu od Srbije do Bosne.“ – kaže nam Melisa Lovrić.
Iako smo očekivali da ćemo ih zateći na Autobuskoj stanici, koja im obično predstavlja i mjesto gdje spavaju dok čekaju bilo kakvu pomoć, nije ih bilo mnogo. Za razgovor s nama nisu bili spremni. Naša sagovornica nam kaže da su Tuzlu napustili jutarnjim autobusom koji vozi za Sarajevo. Jedan od vozača autobusa, koji ih vrlo često vozi u glavni grad, nije želio stati pred našu kameru, ali nam je kazao da do sada nikada sa migrantima nije imao problema. Voze se u tišini, a za sobom ne ostavljaju čak ni smeće, kao što to obično radi ovdašnje stanovništvo. Da je ovim ljudima zaista potrebna pomoć, svjesni su i u kantonalnom Crvenom križu.
„Jedna od aktivnosti koju smo stavili kao prioritet rada je pomoć migrantima koji se kreću kroz našu zemlju. Moram naglasiti da je Crveni križ već imao intervente aktivnosti, ali je bitno da opet mora postojati neki sistemski odgovor na potrebe migranata, tako da bi se Crveni križ sigurno uključio u neke kontinuirane aktivnosti.“ – kazala nam je Merima Sarajlić, sekretarica Crvenog križa TK
Obzirom da su u periodu od 1. januara do 25. marta ove godine prijavljena 3.323 migranta, mišljenje Merime Sarajlić, dijele i naši ostali sagovornici. A sve dok važnost ovog problema ne prepoznaju i nadležni u našoj državi, volonteri poput Senada i Melise će uz pomoć drugih volonetra i Facebook grupe „Izbjeglice dobro došle u Tuzlu“ migrantima i dalje pomagati, jer su, kako kažu, i oni samo ljudi, baš kao i svi mi.
DK
