Prema nekim podacima svaka treća žena u Bosni i Hercegovini je zlostavljana, a neke od njih utočište od zlostavljača pronalaze u sigurnim kućama, kojih je, prema dostupnim informacijama, devet na području čitave zemlje.

Sigurne kuće pružaju sklonište ženama koje su preživjele zlostavljanje od svojih muževa ili partnera i njihovoj djeci, koju također pogađa obiteljsko nasilje, a koja su i sama često žrtve zlostavljanja.

Socijalni pedagog i voditeljica sigurne kuće Udruženja građana Vive žene u Tuzli Danijela Kaloci kazala je kako su prošle godine u njihovoj sigurnoj kući bile smještene 84 osobe, od toga 48 žena i 36 djece, od kojih su dvije malodobne djevojčice bile direktne žrtve nasilja od strane oca ili očuha.

Po njezinim riječima, najčešći oblici nasilja su fizičko i psihičko, uz koje uglavnom ide i ekonomsko, s tim da dolazi i do težih ozljeda, koje su pretrpjela i malodobna djeca, koja su bila i žrtve seksualnog nasilja.

Voditeljica Udruge “Majka Krispina” u Međugorju Kristina Pehar upozorava kako se zlostavljanje u obiteljima događa svuda oko nas, i to često i u obiteljima koje izgledaju sasvim ‘normalne’.

”Većina ljudi šuti i boji se napraviti konkretan korak kada je u pitanju nasilje kojem su svjedočili, radije ostaju ‘po strani’, samo kao nijemi promatrači, misleći da se njima ili nekome iz njegove obitelji to nikada neće dogoditi”, kazala je Pehar i dodala kako je i dalje vrlo malo onih koji se odluče prijaviti zlostavljanje nadležnim organima, a takvih je, prema nekim procjenama, manje od 10 posto.

Smatra kako su žene u BiH, pored fizičkog, jako izložene i psihičkom zlostavljanju u braku te da mnoge od njih dugo godina trpe zlostavljanje, a da u svemu tome možda najviše ispaštaju njihova djeca na koje to ostavlja trajne posljedice.

Ističe kako ih najčešće blokira strah od partnera, roditelja ili užeg člana obitelji od kojih su zlostavljane, kao i financijska nesigurnost, sramota i odbačenost od društva.

U Sigurnoj kući u Međugorju trenutno se nalazi šest žena i šest djece o kojima se skrbe na najbolji mogući način. Tako djeca redovito obavljaju sve svoje aktivnosti, od vrtića i škole, pa do sportskih aktivnosti.

Svima koji se nalaze u kući zajamčena je sigurnost, a ako se kojim slučajem i dogodi neki problem policija odmah reagira, naglašava Pehar.

”To je mjesto psiho-fizičkog oporavka od nasilja, gdje žene u sigurnoj okolini, mogu poduzeti konkretne korake kako bi ponovno vratile kontrolu nad svojim životima”, kazala je Pehar, naglasivši pritom kako su u sigurnu kuću i udrugu dobrodošle sve žene kojima treba pomoć, bez obzira na njihovu nacionalnost, vjeru, bračni status, obrazovanje ili dob.

Govoreći o žrtvama nasilja koje se nalaze u kući navela je djevojku, žrtvu silovanja koja je zatrudnjela, a njezina se porodica nije htjela brinuti o njoj. Spas je potražila u kući gdje trenutno živi s djetetom s kojim, zahvaljujući Udruzi Majka Krispina, vodi normalan život.

Pored nje, u kući se nalazi i žena s djetetom, koja je bila žrtva trgovine ljudima.

Udruga joj već tri godine pomaže na sve moguće načine kako bi pokušala srediti svoj život i prebroditi sve probleme koji su je zadesili, kada je iz druge države došla u BiH gdje je bila žrtva fizičkog i psihičkog zlostavljanja.

”Ovim bih putem pozvala sve zlostavljane žene da se odvaže na prvi korak, jer nitko ne treba trpjeti fizičko i psihičko nasilje, te da zatraže pomoć”, zaključila je Pehar.

DK