Njemački ministar poljoprivrede Christian Schmidt zalaže se da se ukine odredba preporučenog roka trajanja na proizvodima.

Njegovo obrazloženje je da to zapravo nije rok upotrebe, a Nijemci ionako bacaju u smeće prava brda hrane.

Svaki od oko 80 miliona građana Njemačke godišnje baci u đubre 82 kilograma prehrambenih namirnica – dakle više od šest i po miliona tona.

Po pravilu, samo malo toga zaista je pokvareno i prošao mu je rok upotrebe nakon kojeg ti proizvodi mogu da budu opasni po zdravlje potrošača.

Čest je, dakle, slučaj da u smeću završe proizvodi kojima je tek istekao rok koji je označen kao „preporučen rok upotrebe”.

To je zapravo prilično elastičan pojam: do tog datuma proizvođač garantuje da će proizvod imati osobine koje bi trebalo da ima što se tiče ukusa, mirisa, boje, konzistencije i hranjive vrijednosti. Nakon tog datuma, vrlo je vjerovatno da će proizvod zadržati ta svojstva i možda će još dugo proći dok se proizvod zaista ne pokvari.

Pokazalo se da su proizvođači prilično „štedljivi” u tim, preporučenim datumima zbog toga što računaju da će, ako potrošač baci proizvod dok je možda još dobar, on najvjerovatnije nakon toga jednostavno da kupi – novi.

Rezultat je gomila bačene hrane. To je njemačkog ministra navelo da pokrene inicijativu o ukidanju oznake „preporučenog roka upotrebe”.

“Masovno bacamo dobre namirnice zato što su proizvođači postavili prevelike bezbjednosne razmake do roka kada se proizvod kvari”, izjavio je ministar Christian Schmidt.

Gomile namirnica bacaju se u smeće iako su još jestive i njihovo konzumiranje ne ugrožava zdravlje.