Nova znanstvena studija upozorava da bi štakori mogli biti asimptomatski nositelji virusa oblika SARS-a.

Znanstvenici sa Sveučilišta Princeton proveli su analizu genoma različitih vrsta sisavaca, pri čemu su specifično tražili receptore za SARS viruse.

Pronašli su dokaze da su neke vrste glodavaca u prošlosti više puta bile izložene koronavirusima sličnim SARS-u, što ih je dovelo do toga da vjerojatno razviju određenu razinu otpornosti.

SARS-CoV-2 virus koji uzrokuje infekciju COVID-19 je ‘zoonoza‘, što znači da je prešao sa životinje na ljude. Prethodna istraživanja su pokazala da kineski potkovasti šišmiši mogu biti domaćin brojnim SARS-ovima, a da sami ne pokazuju ekstremne simptome.

Identificiranje životinja koje bi mogle imati sličnu zaštitu od takvih infekcija te bi stoga mogle poslužiti kao viralni rezervoari, ključno je za sprječavanje budućih pandemija.

Studiju su proveli molekularni biolog Sean King i informatičarka Mona Singh sa Sveučilišta Princeton u New Jerseyju.

“Naša studija sugerira da bi glodavci mogli imati ponovljene infekcije koronavirusima sličnim SARS-u”, napisao je dvojac istraživača u svom radu.

To im je, dodaju, vjerojatno omogućilo da steknu “neki oblik tolerancije ili otpornosti na koronaviruse slične SARS-u kao rezultat ovih infekcija. Ovo otvara primamljivu mogućnost da neke moderne vrste glodavaca mogu biti asimptomatski prenositelji koronavirusa sličnih SARS-u, uključujući one koji možda još nisu otkriveni”.

U svom istraživanju, King i Singh proučavali su takozvane ACE2 receptore koje virusi SARS-a koriste za ulazak u stanice sisavaca, karakterizirajući evoluciju receptora među različitim vrstama sisavaca.

Tim je otkrio da primati i drugi sisavci za koje se već nije znalo da su domaćini SARS-a obično imaju malo dokaza o prošloj prilagodbi ACE2 receptora, što nas danas čini ranjivim na simptomatske slučajeve bolesti.

Među glodavcima, međutim, genomska analiza dvojca otkrila je obrazac brze evolucije u sučelju vezanja ACE2, odnosno dokaz veće raznolikosti aminokiselinskih sekvenci koje kodiraju receptor.

To sugerira da su neke vrste glodavaca bile vjerojatno više puta izložene koronavirusima sličnim SARS-u tijekom svoje evolucije i, kao posljedicu, da su možda stekle oblik tolerancije na te vrste infekcija.

“Nastavak istraživanja prilagodbi kod životinja domaćina koronavirusa bit će važan za razumijevanje koje su životinje možda prilagodile mehanizme tolerancije kroz drevne izloženosti i mogle bi biti nositelji virusa sličnih SARS-u”, kažu znanstvenici i ističu kako će nam takva istraživanja pomoći u pronalaženju onih koji su ranjivi simptomatski domaćini poput ljudi.