Srebrenik već dugi niz godina predstavlja jedno od glavnih središta razvoja tradicionalne izvorne muzike i pjesme. Krajem 60-ih i početkom 70-godina prošlog vijeka, u vrijeme procvata izvorne muzike, u ovom kraju su djelovali poznati izvođači Muhamed Beganović, Muhamed Zahirović, Salih Buljubašić Sale, Nuraga Tursunović i brojni drugi istaknuti svirači i pjevači. Od ovih vrsnih majstora na tradicionalnim bosanskim instrumentima jedino je među živima još Nuraga Tursunović, koji, iako je već duboko zagazio u devetu deceniju života, brižljivo čuva tradiciju izvorne muzike. Izvornom muzikom počeo se baviti kao dječak s tek navršenih deset godina još za vrijeme Drugog svjetskog rata, a tradicionalni instrumenti zurle, šargija i bubnjevi, kako sam kaže, obilježili su cijeli njegov život.
Prvu gramofonsku ploču s naslovnom pjesmom “Kad Alija iz Jusića pođe” snimio je krajem 60-ih godina prošlog vijeka, a kasnije je, zajedno s bratom Zećirom, snimio još desetak ploča u izdavačkim kućama “Beograd-disk”, “Jedinstvo” Kalesija i “Glas komune” Doboj. –“Moja izvorna grupa pod nazivom “Braća Tursunovići” bila je u ta davna i lijepa vremena izuzetno popularna i izvan područja ove općine. Tražili su nas tada iz svih krajeva bivše države, tako da su naše turneje trajale i po nekoliko sedmica, a u posebnom sjećanju mi je ostalo gostovanje na jednoj manifestaciji u Budimpešti sada već davne 1970. godine”, prisjeeća se Tursunović. Kao izuzetno darovit muzičar u svom dugom životnom vijeku napisao je i komponovao preko 450 izvornih pjesama koje su vjerno oslikavale ljubav, život i običaje u seoskim sredinama tog doba. Napisao je dosta pjesama i o Titu, Savi Kovačeviću i drugim istaknutim ličnostima iz tog vremena koje su, kako kaže, u to vrijeme bilo izuzetno popularne i koje su mu donijele dosta novca. Pjevao je i svirao na na svadbama i teferičima širom bivše države, ali i na brojnim društvenim i kulturnim manifestacijama koje su se uvijek otvarale uz zvuke njegovih zurli i bubnjeva. Za svoje muzičko stvaralaštvo i ogroman dopinos afirmaciji i očuvanju izvorne muzike dobio je brojna priznanja koja brižljivo čuva u svojoj sobi kao podjetnik na neka davna i lijepa vremena.
Nažalost, zbog pretrpljenog moždanog udara već tri godine rijetko izlazi iz kuće i ne nastupa na javnim manifestacijama, a i pored narušenog zdravlja prijateljima koji ga posjete u njegovom domu u Dubokom Potoku rado zasvira na zurlama. Uz brojne antologijske izvorne pjesme, ovaj vrsni muzičar ostat će upamćen i po brojnim šaljivim zdravicama koje je sam napisao i kojima je godinama uveseljevao posjetioce manifestacija na kojima je gostovao. Sve tekstove pjesama i zdravica koje je napisao u svom dugom životnom vijeku čuva u posebnoj knjizi, a i pored narušenog zdravlja, svoje bogato iskustvo i muzičko umijeće, kako sam kaže, spreman je podijeliti s mlađim generacijama. Najveća želja mu je, kako kaže, da se sačuva od zaborava neprevaziđena izvorna pjesma ovog kraja s kojom se družio skoro osam decenija.
M.O.
