Još prije desetak godina ručni mjenjači bili su apsolutni standard i u većim i skupljim automobilima. Danas, međutim, zbog emisija i mijenjanja prioriteta kupaca, oni polako ali sigurno gube bitku s automatskim mjenjačima.
Iako se s ovom konstatacijom neće svi složiti, ali automobilska industrija je posljednjih godina doživjela ogroman tehnološki napredak. Atmosferski motori su gotovo izumrli, a malolitražni motori s turbopunjačem su sada postali standard čak i za male i jeftine automobile. Nadolazeće čisto električno doba popraćeno je različitim nivoima elektrifikacije, od niza hibrida (blagi hibridi, klasični hibridi, plug-in hibridi) do čistih baterijskih vozila.
Takvi automobili nisu zamišljeni s ručnim mjenjačem. Sve donedavno, naprimjer, nismo mogli zamisliti da u automobilu imamo samo dvije nožne pedale. Rugali smo se Amerikancima, ljubiteljima automatskih mjenjača i smijali im se zbog njihove lijenosti da mijenjaju brzine.
Ali moda ‘’automata’’ preko noći je stigla i u Evropu. Nepostojanje papučice kvačila danas nikoga ne iznenađuje. Uostalom, s obzirom na sve gušći saobraćaj i česte kolone, ručno mijenjanje brzina i čest stisak kvačila postaje sve neugodnije. Iza razvoja automatskih mjenjača nekako stoji borba za smanjenjem emsije CO2.
Ako se vratimo u 2010. u Evropi su novi automobili s automatikom činili tek desetinu ukupnog tržišta, a u prvoj polovini ove godine automatski mjenjači su činili skoro 70 posto prodaje! Prekretnica se uglavnom dogodila između 2019. i 2020., kada su automatski mjenjači skočili s otprilike četvrtine na više od 40 posto tržišta. Osim Evropljana, ljubitelji manuelca ostali su Južnoafrikanci (udio od 42 posto) i zemlje Latinske Amerike s 36 posto. Naprotiv, jugoistočna Azija daleko je iza nas (15%). U Kini ručni mjenjači zauzimaju tek četiri posto tržišta, u Japanu dva posto, te u Sjevernoj Americi (SAD i Kanada) tek jedan posto. (KLIX)
