Svjetski dan dijabetesa utemeljen je 1991. godine od strane Međunarodne dijabetičke federacije (International Diabetes Federation – IDF) uz podršku Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), kao odgovor na rastuću zabrinutost oko zdravstvene i ekonomske prijetnje koju predstavlja dijabetes. Taj dan postao je službeni dan UN-a 2006. godine.
Svjetski dan dijabetesa se svake godine obilježava 14. novembra/studenog, na rođendan Sir Fredericka Bantinga, koji je zajedno s dr. Charlesom Bestom 1922. godine otkrio inzulin.
Simbol Svjetskog dana dijabetesa je plavi krug, kojim se označava pozitivnost, život i zdravlje.
Tema obilježavanja Svjetskog dana dijabetesa 2024-2026 godine je „Dijabetes i dobrobit“. Dijabetes može uticati na svaki aspekt života oboljele osobe. Liječenje dijabetesa se nažalost često fokusira samo na regulisanje vrijednosti šećera u krvi, dok se dobrobit osobe zanemaruje. Podrška unaprjeđenju dobrobiti osobe oboljele od dijabetesa trebala bi prioritet u brizi oboljelih od dijabetesa.
Šta je dijabetes?
Prema definiciji SZO, termin „diabetes mellitus“ (šećerna bolest) označava poremećaj metabolizma multiple etiologije, karakteriziran hroničnom hiperglikemijom (povišena koncentracija glukoze u krvi) sa poremećajem metabolizma ugljikohidrata, masnoća i proteina, što je posljedica poremećaja u lučenju inzulina, djelovanju inzulina ili oboje.
Inzulin je hormon koji reguliše nivo glukoze u krvi, a proizvodi ga gušterača (pankreas). Inzulin je odgovoran za prenošenje ugljikohidrata glukoze, koja se mora vezati za inzulin i samo na taj način se može unijeti u svaku ćeliju u tijelu, gdje se koristi kao izvor energije.
Glavno obilježje dijabetesa je povišen nivo šećera u krvi, koje nastaje ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga ćelije ne prepoznaju adekvatno (inzulinska rezistencija). Povišen nivo šećera u krvi dugoročno oštećuje male krvne žile u svim organima ali najznačajnije posljedice ostavlja na krvnim žilama srca, mozga, bubrega, oka i ekstremiteta. Najčešće komplikacije povezane s dijabetesom uključuju oboljenja srca i krvnih sudova, gubitak vida, amputacije ekstremiteta, oštećenja i otkazivanje bubrega, impotenciju i gubitak osjeta dodira.
Statistički podaci
Prema posljednjem dostupnom izvještaju IDF-a (Atlas dijabetesa 2021. godine) 540 miliona ljudi u svijetu živi s dijabetesom, odnosno procjenjuje se da oko 10,5% odrasle populacije (20-79 godina) ima dijabetes, a gotovo polovina njih nije svjesna da živi s tim oboljenjem. Do 2045. godine, projekcije IDF-a pokazuju da će 1 od 8 odraslih osoba, otprilike 783 miliona, živjeti s dijabetesom, što je povećanje od 46%. Tri od četiri odrasle osobe s dijabetesom žive u zemljama s niskim i srednjim dohotkom.
Prema procjenama SZO, dijabetes je jedno od najčešćih hroničnih oboljenja u Evropi. Procjenjuje se da najmanje 64 miliona odraslih i oko 300.000 djece i adolescenata živi s dijabetesom u evropskoj regiji SZO. Ova Regija SZO ima najveći teret dijabetesa tipa 1 u svijetu. Kako stanovništvo stari i faktori rizika poput pretilosti rastu, procjenjuje se da bi 1 od 10 Evropljana mogao imati dijabetes do 2045.
Ukupan broj registrovanih oboljelih od dijabetesa (prevalenca) u 2023. godini u Federaciji BiH iznosi 90.904, sa stopom obolijevanja 423/10.000 stanovnika te se nalazi na trećem mjestu na listi registrovanih hroničnih nezaraznih oboljenja registrovanih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u Federaciji BiH u 2023. godini.
Grafikon 1. Hronična nezarazna oboljenja registrovana u PZZ u FBiH, 2023./stopa na 10.000
Grafikon 2. Dijabetes mellitus (E10-E14) registrovan u PZZ u FBiH po spolu, 2023 (stopa na 10.000)
Inzulin-neovisni dijabetes mellitus (E11) peti je vodeći uzrok smrtnosti stanovništva u 2023. godini, sa ukupno 972 umrlim licem, od čega je 367 muškaraca i 605 žena.
Tipovi dijabetesa
Tip 1 dijabetesa se obično javlja u djetinjstvu i adolescenciji. Karakterizira ga nedovoljno lučenje inzulina. Često se pojavljuje sasvim iznenada kod mladih ljudi. Oboljelima je neophodna doživotna terapija injekcijama inzulina.
Više od 90% osoba s dijabetesom ima dijabetes tipa 2. Ovaj tip dijabetesa se prije nazivao „dijabetes neovisan o inzulinu“ ili „starački dijabetes“. Karakterizira ga neučinkovita upotreba inzulina. Donedavno se ovaj tip dijabetesa viđao samo kod odraslih, međutim, sada se sve češće javlja i kod djece. Ovaj oblik vezan je za gojaznost, manjak fizičke aktivnosti i nezdravu prehranu.
Druge kategorije dijabetesa uključuju gestacioni dijabetes (stanje povišene koncentracije glukoze u krvi koje se javlja tokom trudnoće) i druge rjeđe slučajeve (genetski sindromi, dijabetes uzrokovan stečenim procesima kao što je pankreatitis, oboljenjima kao što je cistična fibroza pankreasa, izloženošću nekim lijekovima, virusima, te slučajevi nepoznatog uzroka).
Simptomi dijabetesa
Najučestaliji simptomi dijabetesa uključuju: osjećaj pretjerane žeđi i suhoću usta, učestalo mokrenje, zamućenje vida vid, osjećaj umora, nenamjerno mršavljenje.
Kod dijabetesa tip 1 može se javljati i stalni osjećaj gladi, dok simptomi dijabetesa tip 2 mogu uključivati i sporo zarastanje rana, ponavljajuće infekcije kože, trnjenje ili obamrlost u rukama i nogama.
Kod dijabetesa tipa 2 simptomi mogu biti blagi i može proći mnogo godina dok se oni ne primijete.
Dijagnoza dijabetesa
Rana dijagnoza dijabetesa može se uglavnom postići relativno testiranjem nivoa glukoze u krvi.
Međutim, kako oboljeli od dijabetesa u početku nemaju izražene subjektivne tegobe, liječniku se ne javljaju na vrijeme. Nažalost, procijenjeno je da u momentu postavljanja dijagnoze dijabetesa tipa 2, već oko 50 % pacijenata imaju razvijene komplikacije ove bolesti.
Dijagnosticiranje dijabetesa tipa 1, ponekad, može biti teško pa mogu biti potrebne dodatne pretrage za potvrdu dijagnoze.
Rano otkrivanje gestacijskog dijabetesa je ključno za njegovo pravovremeno liječenje, koje može pomoći u sprječavanju nastanka komplikacija za majku i dijete.
Faktori rizika
Mogućnost razvoja dijabetesa tip 1 se povećava ako ga ima član porodice. Tu su i okolišni faktori, poput izloženosti virusnoj infekciji, koji mogu potaknuti autoimunu reakciju, koja dovodi do dijabetesa tipa 1.
Dijabetes tipa 2 je uvjetovan socioekonomskim, demografskim, okolišnim i genetskim faktorima. Ključni faktori, koji doprinose porastu dijabetesa tipa 2 uključuju: urbanizaciju, koja je povezana s sedentarnim načinom života, starenje stanovništva, smanjenje nivoa tjelesne aktivnosti, sve veću prevalencu prekomjerne tjelesne težine i pretilosti.
Komplikacije dijabetesa
Rana dijagnoza i liječenje dijabetesa tipa 2 mogu spriječiti ili odgoditi nastanak komplikacija. Neliječen i neadekvatno kontrolisan dijabetes s vremenom može oštetiti krvne žile u srcu, očima, bubrezima i živcima. Osobe s dijabetesom imaju veći rizik od zdravstvenih problema uključujući srčani udar, moždani udar i zatajenje bubrega. Dijabetes može uzrokovati trajni gubitak vida oštećenjem krvnih žila u očima. Kod mnogih ljudi s dijabetesom pojavljuju se ulkusi na stopalima zbog oštećenja živaca i slabog protoka krvi, što može dovesti do amputacije. Dijabetes povećava rizik od upale desni (parodontitisa), glavnog uzroka gubitka zuba.
Tretman dijabetesa
Oboljelima od dijabetesa tipa 1 neophodna je svakodnevna doživotna terapija injekcijama inzulina, za regulisanje nivoa glukoze u krvi, kako bi preživjeli. Trenutno nema lijeka za ovo oboljenje.
Liječenje dijabetesa tipa 2 može uključivati promjene životnog stila i smanjenje tjelesne težine, uzimanje oralnih antidijabetika ili injekcije inzulina. Neki od lijekova, koji se koriste u liječenju dijabetesa tip 2 su: metformin, preparati sulfonilureje i SGLT-2 inhibitori. Uz lijekove za snižavanje šećera u krvi, dijabetičari često trebaju i lijekove za snižavanje krvnog pritiska i statine, kako bi smanjili rizik od komplikacija.
Za liječenje komplikacija dijabetesa, može biti potrebna i dodatna zdravstvena njega.
Prevencija dijabetesa
Dijabetes tip 1 trenutno se ne može prevenirati, međutim postoji nekoliko načina za prevenciju dijabetesa tip 2.
Promjene načina života najbolji su način za sprječavanje ili odgađanje pojave dijabetesa tipa 2 i njegovih komplikacija, što uključuje: redovno vježbanje (najmanje 30 minuta umjerene tjelovježbe svaki dan), zdravu prehranu (izbjegavanje refinisanih šećera i zasićenih masti u prerađenoj hrani), izbjegavanje pušenja, kontrolu krvnog pritiska i lipida.
Održavanje zdrave tjelesne težine je ključno jer pretilost povećava rizik. Čak i mali gubitak tjelesne težine može značajno smanjiti rizik od dijabetesa tipa 2. Naposljetku, redovni pregledi, naročito osoba u riziku, mogu otkriti rane znakove i odgoditi ili spriječiti pojavu dijabetesa.
Teret dijabetesa
Učestalost komplikacija dijabetesa varira u odnosu na ekonomski status zemlje. U razvijenim zemljama Evropske unije, oko 31% osoba sa dijabetesom ima komplikacije ove bolesti. U zemljama u razvoju, gdje je socioekonomski status nizak, taj broj je znatno veći.
Komplikacije dijabetesa su značajan uzrok invalidnosti i smrtnosti u populaciji. Dijabetes, osim što predstavlja veliko opterećenje za oboljele i njihove porodice, također predstavlja i ogromno ekonomsko opterećenje za zdravstvene sisteme i čitava društva. Zbog svoje hronične, progresivne prirode, ozbiljnosti povezanih komplikacija i medicinskih tretmana potrebnih za liječenje kasnih stadija, dijabetes je veoma skupo oboljenje. Troškovi pogađaju i pojedince i širu ekonomiju. Troškovi liječenja i hospitalizacije oboljelih od dijabetesa koji imaju komplikacije su 2-5,5 puta viši nego troškovi liječenja oboljelih od dijabetesa koji nemaju komplikacije. Procijenjeno je da se 75% troškova vezanih za liječenje dijabetesa odnosi na troškove liječenja komplikacija, dok je 25% troškova direktno vezano za tretman samog oboljenja. Od svih troškova liječenja dijabetesa, troškovi antidijabetičnih lijekova (OAD i inzulini) iznose samo 7%, troškovi drugih lijekova iznose 20%, dok troškovi hospitalizacije oboljelih od dijabetesa (najvećim dijelom zbog komplikacija) iznose čak 55%.
Pored direknih i indirektnih troškova liječenja dijabetesa, ne mogu se ignorisati ni troškovi pojedinaca, koji se odnose na njihovo ukupno blagostanje, kao ni nematerijalni troškovi povezani sa smanjenom kvalitetom života. Također, u obzir treba uzeti i troškove, koje društvo ima zbog smanjenja produktivnosti oboljelih i članova njihovih porodica, koje se brinu o njima.
Međutim, sve je više naučnih dokaza, koji potvrđuju da poboljšana kontrola hiperglikemije smanjuje troškove i poboljšava dugoročne ishode za oboljele od dijabetesa. Poboljšano liječenje dijabetesa u kombinaciji s ranim otkrivanjem ovog oboljenja dovodi i do smanjenja zdravstvenih troškova tokom života oboljelog za 21%.
Potrebno je da zdravlje bude integrisano u svim politikama, čime bi se u svim specifičnim okruženjima za pojedinca, kao što je škola, dom i radno mjesto, omogućili takvi životni stilovi, koji doprinose očuvanju zdravlja i sprječavanju komplikacija od bolesti, kao što je dijabetes.
U Federaciji BiH, Dom naroda Parlamenta Federacije BiH je 2012.godine donio Rezoluciju o dijabetesu. Cilj donošenja Rezolucije u FBiH je zaustaviti i preokrenuti nepovoljan trend obolijevanja od dijabetesa, te ekonomskog opterećenja koje dijabetes i njegove komplikacije nameću pojedincima i društvu u skladu s međunarodnim dokumentima. Za postizanje navedenih ciljeva neophodno je uložiti zajedničke napore nadležnih institucija ali i šire zajednice u promociju zdravih životnih stilova, u podizanje nivoa svijesti o dijabetesu, prevenciju dijabetesa, rano otkrivanje i tretman dijabetesa, te u edukaciju, kako zdravstvenih profesionalaca, tako i oboljelih od dijabetesa i onih koji o se o njima brinu, podsjećaju iz Zavoda za javno zdravstvo FBiH.
