Puno prije nego \u0161to je to ime postalo poznato zbog njema\u010dkog koncentracijskog logora, Auschwitz (poljski: O\u015bwi\u0119cim) je bio mali grad s burnom historijom.<\/p>\n\n\n\n

O\u015bwi\u0119cim se prvi put pominje u dokumentima oko 1200. godine, kao dio Krakovske biskupije u vrijeme kada je Poljska bila rascjepkana. Dio Svetog rimskog carstva postaje 1348. kada je njema\u010dki postao i slu\u017ebeni jezik. Tada se prvi put spominje ime Auschwitz. Malo je pripadao Austrijancima, malo kao vojvodstvo Kraljevini \u010ce\u0161koj, malo Pruskoj, a kasnije ponovo Kraljevini Poljskoj.<\/p>\n\n\n\n

Oko 1900. godine, kada je O\u015bwi\u0119cim dobio \u017eeljezni\u010dku stanicu, grad je po\u010deo ekonomski napredovati. Za mnoge sezonske radnike i radnike migrante u okolnim industrijskim podru\u010djima Gornje \u0160lezije i \u010ce\u0161ke bio je potreban smje\u0161taj. Za njih su izgra\u0111ene zgrade od cigli i drvene barake.<\/p>\n\n\n\n

Te zgrade i barake \u0107e kasnije \u010diniti jezgro nacisti\u010dkog konc-logora Auschwitz.<\/p>\n\n\n\n

Ubrzo nakon po\u010detka 2. svjetskog rata u septembru 1939., O\u015bwi\u0119cim je okupirao njema\u010dki Wehrmacht i pripojio ga Nema\u010dkom Reichu.<\/p>\n\n\n\n

Pod vodstvom Heinricha Himmlera, SS je 1940. ovo podru\u010dje, brzo i bez mnogo gra\u0111evinskih radova, pretvorio u koncentracijski logor \u2013 uz glavni logor Auschwitz I. kasnije je nastao i ogroman logor smrti Auschwitz-Birkenau (Auschwitz II).<\/p>\n\n\n\n

Schutzstaffel (za\u0161titne jedinice), poznat pod skra\u0107enicom SS, je bila elitna i teroristi\u010dka organizacija nacionalsocijalista. Pripadnici SS-a su \u010dinili cjelokupno rukovodstvo i osoblje logora.<\/p>\n\n\n\n

2. \u017didovsko stanovni\u0161tvo<\/h4>\n\n\n\n

Prije Drugog svjetskog rata, vi\u0161e od polovine od oko 12.000 stanovnika O\u015bwi\u0119cima bili su \u017didovi. Kao rezultat migracija, \u017eidovska zajednica je zna\u010dajno porasla, a broj ljudi njema\u010dkog porijekla je bio neznatno mali.<\/p>\n\n\n\n

To se naglo promijenilo nakon \u0161to je Hitlerov Wehrmacht 1. septembra 1939. napao i okupirao Poljsku. Uslijedilo je rasno \u201c\u010di\u0161\u0107enje\u201d: \u017eidovsko stanovni\u0161tvo moralo je napraviti mjesta za preseljene Nijemce. Ili su bili izolirani u getima ili su, kao i mnogi drugi Poljaci, deportirani na prinudni rad.<\/p>\n\n\n\n

<\/figure>\n\n\n\n

Preostali \u017didovi su u po\u010detku \u017eivjeli sku\u010deni i izolirani od ostatka stanovni\u0161tva u starom gradu O\u015bwi\u0119cimu. Od 1940. SS ih je koristio za pro\u0161irenje konc-logora ili su ih transportirali u druge dijelove zemlje na prinudni rad. Ono malo pre\u017eivjelih \u017didova iz O\u015bwi\u0119cima je ubijeno u Auschwitzu nakon 1942.<\/p>\n\n\n\n

3. Strate\u0161ki \u010dvor<\/h4>\n\n\n\n

Grad O\u015bwi\u0119cim se nalazio na \u017eeljezni\u010dkom \u010dvoru koji je bio strate\u0161ki povoljan za naciste \u2013 tamo su se kri\u017eale ju\u017ene \u017eeljezni\u010dke pruge iz Praga i Be\u010da s onima iz Berlina, Var\u0161ave i sjevernih industrijskih dijelova \u0160lezije.<\/p>\n\n\n\n

\u0160tab SS-a i nadle\u017enog Glavnog ureda za sigurnost Reicha u Berlinu imali su tako sve preduslove za planirane masovne transporte ljudi iz takozvanog \u201cStarog Reicha\u201c, odnosno podru\u010dja Njema\u010dke u granicama iz 1937. godine.<\/p>\n\n\n\n

Adolf Eichmann je bio odgovoran za \u017eeljezni\u010dki transport do logora smrti na istoku. On je pripremio dokumente za ozlogla\u0161enu \u201cWannsee-konferenciju\u201c 20. januara 1942. na kojoj je i usvojena odluka o istrebljenju \u017didova u Evropi.<\/p>\n\n\n\n

Na poziv SS-Obergruppenf\u00fchrera Reinharda Heydricha, \u0161efa Sigurnosne policije (SD), u luksuznoj vili na jezeru Wannsee odr\u017ean je sastanak visokih zvani\u010dnika nekoliko ministarstava (vanjskih i unutra\u0161njih poslova, te pravosu\u0111a) s predstavnicima SS-a i NSDAP-a.<\/p>\n\n\n\n

Usvojen je takozvani plan \u201ckona\u010dnog rje\u0161enja pitanja evropskih \u017didova\u201c. U protokolu su navedene sve evropske zemlje iz kojih je vozovima trebalo deportirati \u017didove \u2013 na istok.<\/p>\n\n\n\n

4. Sistem logora<\/h4>\n\n\n\n

Tokom nacisti\u010dke vladavine \u0161irom Evrope postojalo je oko 500 konc-logora. Nakon Dachaua (osnovanog 1933., to je bio prvi koncentracijski logor), Sachsenhausena, Buchenwalda, Flossenb\u00fcrga, Mauthausena i \u017eenskog logora Ravensbr\u00fcck \u2013 Auschwitz je bio sedmi i daleko najve\u0107i konc-logor koji su osnovali nacisti.<\/p>\n\n\n\n

Ogroman prostor na periferiji malog poljskog grada O\u015bwi\u0119cima bio je planiran kao lokacija logora razli\u010ditih veli\u010dina: pored glavnog logora (Auschwitz I), ogroman logor smrti Birkenau (Auschwitz II), gdje su se nalazili krematoriji, i desetina manjih logora, postojali su i radni logori Buna i Monowitz.<\/p>\n\n\n\n

Nakon Wannsee-konferencije, od prolje\u0107a 1942. koncentracijski logor Auschwitz je pro\u0161iren kako bi postao stroj za sistemsko ubijanje. Izvr\u0161itelj ove rasno-politi\u010dki motivirane nacisti\u010dke ideologije bio je zapovjednik logora, SS-ovac Rudolf He\u00df. Do njegove smjene u novembru 1943. bio je odgovoran za SS-ove stra\u017eare i cjelokupnu logorsku upravu Auschwitza.<\/p>\n\n\n\n

5. Sfera utjecaja SS-a<\/h4>\n\n\n\n

\u010cuvari i rukovodstvo logora Auschwitz-Birkenau bili su pripadnici SS-a. Ve\u0107 u prolje\u0107e 1942. godine u kompleksu logora je raspore\u0111eno 2.000 SS-ovih stra\u017eara, a u kasno ljeto 1944. bilo ih je vi\u0161e od 4.000. To su bili i stra\u017eari, daktilografkinje, bolni\u010darke itd., koji su bili zaposleni u SS-u i nisu nosili nikakve oznake \u010dina. Tokom \u010ditavog tog perioda u logorima Auschwitz radilo je vi\u0161e od 8.000 pripadnika SS-a.<\/p>\n\n\n\n

Kontrola nad lokalnim industrijskim i zanatskim firmama, koje su se naselile oko Auschwitza kako bi profitirale od izgradnje logora, tako\u0111er je bila u rukama SS-a. Izvan ogra\u0111enog logora nastalo je takozvano \u201cSS-naselje\u201c, s mnogo pogodnosti za \u010duvare i druge SS-ovce koji su tu \u017eivjeli sa svojim porodicama.<\/p>\n\n\n\n

6. Fabrika smrti<\/h4>\n\n\n\n

Od 1942. logor je postao mjesto masovnog istrebljenja. Oko 80 posto ljudi koji su stizali organiziranim transportom \u2013 nisu uop\u0107e ni bili evidentirani kao zatvorenici, ve\u0107 su odmah po dolasku ubijani u plinskim komorama.<\/p>\n\n\n\n

U prolje\u0107e 1943. godine, gra\u0111evinska uprava je pustila u rad dodatne pe\u0107i u novoizgra\u0111enim krematorijima u pro\u0161irenom kompleksu logora Auschwitz-Birkenau. SS je najprije testirao njihovu funkcionalnost na jednom transportu zarobljenika: spaljeno je 1.100 mu\u0161karaca, \u017eena i djece prethodno ubijenih ciklonom B u plinskoj komori. Njihov pepeo je razbacan po okolnim jezerima.<\/p>\n\n\n\n

U ljeto 1943. upravnik gra\u0111evinskih radova u koncentracijskom logoru Auschwitz, SS- Sturmbannf\u00fchrer Karl Bischoff, izvijestio je Berlin: \u201cOd sada, u roku od 24 sata mo\u017ee biti spaljeno 4.756 le\u0161eva\u201d<\/strong>.<\/p>\n\n\n\n

Kako bi se ubrzala selekcija kada stignu transporti s ljudima, u Birkenauu je izgra\u0111ena rampa s tri kolosijeka koja jo\u0161 uvijek postoji.<\/p>\n\n\n\n

U kasnu jesen 1944. u Auschwitz je stigao posljednji transport \u017didova iz cijele Evrope. Me\u0111u deportiranima iz okupirane Nizozemske bila je i 15-godi\u0161nja Anne Frank. Njeni dnevnici su nakon zavr\u0161etka rata postali potresni dokument o progonu \u017didova od strane nacionalsocijalista.<\/p>\n\n\n\n

7. Broj \u017ertava<\/h4>\n\n\n\n

Broj \u017ertava Holokausta ubijenih u Auschwitzu varira. Svake godine sti\u017eu novi detalji \u2013 otkriveni u historijskim arhivima i ostav\u0161tinama. Ta\u010dan broj \u017ertava se ne mo\u017ee utvrditi. Nau\u010dne procjene su da je ukupno vi\u0161e od pet miliona ljudi deportirano u sistem nacisti\u010dkih konc-logora. Vrlo mali broj njih je pre\u017eivio.<\/p>\n\n\n\n

U decembru 2019. objavljeni su rezultati istra\u017eiva\u010dkog projekta koji je naru\u010dio Memorijalni centar Auschwitz-Birkenau: identificirano je vi\u0161e od 60 posto zatvorenika koje je svojevremeno registrirala uprava SS-logora.<\/p>\n\n\n\n

To ne uklju\u010duje vi\u0161e od 900.000 deportiranih koji nikada nisu registrirani \u2013 jer su ubijeni odmah po dolasku u Auschwitz-Birkenau. Brojevi su bili tetovirani samo onima koji su pre\u017eivjeli proces selekcije na takozvanoj \u201c\u017didovskoj rampi\u201d i koji su bili namijenjeni za rad u sistemu SS-logora. Ve\u0107ina deportiranih \u2013 stari, bolesni, \u017eene i mala djeca \u2013 SS je tjerao direktno u plinske komore, bez registracije.<\/p>\n\n\n\n

Prema Memorijalnom centru Auschwitz-Birkenau, vi\u0161e od 1,1 miliona ljudi je izgubilo \u017eivot u tom logoru smrti. Od toga su 90 posto bili \u017didovi \u2013 ve\u0107ina iz Ma\u0111arske, Poljske, Italije, Belgije, Francuske, Nizozemske, Gr\u010dke, Hrvatske, Sovjetskog Saveza, Austrije i Njema\u010dke. Sinti i Romi, homoseksualci, katolici i sljedbenici Jehovinih svjedoka, osobe s invaliditetom i politi\u010dki protivnici tako\u0111er su bili \u017ertve nacisti\u010dke ma\u0161inerije smrti.<\/p>\n\n\n\n

8. Osloba\u0111anje logora\u0161a<\/h4>\n\n\n\n

Kada je sovjetska vojska stigla do logora Auschwitz 27. januara 1945. godine, vojnici su svojim o\u010dima vidjeli slike u\u017easa: pre\u017eivjelo je samo oko 7.000 iznemoglih, smrtno bolesnih logora\u0161a, od kojih su 500 njih bila djeca. Jako mali broj zatvorenika je mogao stajati uspravno, mnogi su apati\u010dno le\u017eali na zemlji. Bili su preslabi za mar\u0161eve na zapad na koje su SS-stra\u017eari, po stra\u0161noj zimi, otjerali desetine hiljada ljudi.<\/p>\n\n\n\n

SS-ovci su krajem januara u\u017eurbano evakuirali logor i poku\u0161ali ukloniti tragove svoje ma\u0161inerije za ubijanje: dokumenti, logorske dosjei, mnoge stvari su brzo spaljene. Sa\u010duvano je vrlo malo dokumenata i fotografija. Ve\u0107ina logorskih baraka, plinskih komora i krematorija je dignuta u zrak.<\/p>\n\n\n\n

Od 56.000 do 58.000 zatvorenika koji su mogli mar\u0161irati poslano je pje\u0161ke u grupama u kojima je bilo od 1.000 do 2.500 ljudi. Rijetko ko od iznemoglih zatvorenika u kolonama je imao cipele ili toplu odje\u0107u, ve\u0107ina njih je nosila samo tanke logora\u0161ke \u201cprugaste pid\u017eame\u201c. Prema procjenama, tokom ovih mar\u0161eva iz Auschwitza \u017eivot je izgubilo i do 15.000 zatvorenika: od gladi, hladno\u0107e ili su bili likvidirani.<\/p>\n\n\n\n

9. Memorijalni centar Auschwitz-Birkenau<\/h4>\n\n\n\n

Po\u010detkom 1946. sovjetske okupacijske vlasti predale su nekada\u0161nji nacisti\u010dki logor poljskoj dr\u017eavi. Na inicijativu biv\u0161ih zatvorenika, odlukom poljskog parlamenta 1947. je osnovan \u201cDr\u017eavni muzej Auschwitz-Birkenau\u201d. Od 1979. Auschwitz-Birkenau je na UNESCO-voj listi svjetske ba\u0161tine.<\/p>\n\n\n\n

Memorijalni centar obuhvata preostale objekte, zgrade i barake konc-logora Auschwitz I (glavni logor) i skoro prazno podru\u010dje logora smrti Auschwitz-Birkenau (Auschwitz II), kao i dana\u0161nje muzejske povr\u0161ine. Prva izlo\u017eba nastala je u saradnji s izraelskim memorijalnim centrom Yad Vashem.<\/p>\n\n\n\n

Memorijalni centar nekada\u0161njeg logora Auschwitz, posjetilo je vi\u0161e od 49 miliona ljudi iz cijelog sveta. U prvoj godini postojanja posjetilo ga je 170.000 ljudi. Obi\u010dno tamo svake godine dolazi i vi\u0161e od dva miliona posjetitelja. Me\u0111utim, zbog korone ih je sada oko 500.000 godi\u0161nje. Danas dolaze prije svih mladi ljudi iz cijelog svijeta.<\/p>\n\n\n\n

10. Posljednji svjedoci<\/h4>\n\n\n\n

Svake godine 27. januar se obilje\u017eava kao Dan sje\u0107anja na \u201coslobo\u0111enje koncentracijskog logora Auschwitz\u201d 1945. Na ovaj dan se od 1996. odr\u017eava i komemoracija u njema\u010dkom Bundestagu.<\/p>\n\n\n\n

Na ovaj dan su odr\u017eani dirljivi govori: njema\u010dki predsjednici i evropski politi\u010dari, \u017eidovski svjedoci Holokausta kao \u0161to su Ruth Kl\u00fcger, koja je u me\u0111uvremenu umrla, i Anita Lasker-Wallfisch, koja sada ima 96 godina. U Bundestagu su govorili i istaknuti \u017eidovski pisci poput Marcela Reich-Ranickog, koji je preminuo 2013. i histori\u010dar Saul Friedl\u00e4nder. Me\u0111unarodni dan sje\u0107anja na Holokaust od 2005. se obilje\u017eava \u0161irom svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Tokom godi\u0161njeg \u201cMar\u0161a \u017eivih\u201d od nekada\u0161njeg koncentracijskog logora Auschwitz do Birkenaua, posljednji pre\u017eivjeli logora\u0161i mar\u0161iraju ruku pod ruku s mladim ljudima iz cijelog svijeta. Tokom 2020. i 2021. mar\u0161 je bio virtualan, zbog korone. Postoji nada da \u0107e se u aprilu 2022. mar\u0161 ponovno odr\u017eati i u\u017eivo. Broj onih koji su pre\u017eivjeli konc-logor Auschwitz i koji o njemu mogu govore iz prve ruke je sve manji. Djeca, unuci i praunuci, ne samo iz \u017eidovskih porodica, uskoro \u0107e morati sami \u010duvati i prenositi njihova sje\u0107anja, pi\u0161e Deutsche Welle.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Auschwitz – to je ogromno podru\u010dje na kojem je od 1940. do 1945. postojao kompleks nacisti\u010dkih koncentracijskih logora. Pored tri glavna logora bilo je jo\u0161 oko 50 manjih razli\u010ditih veli\u010dina. Bila je to nacisti\u010dka ma\u0161inerija smrti nezamislivih razmjera. Danas je to jednim dijelom spomen-podru\u010dje. Samo muzej u glavnom logoru Auschwitz i memorijalni centar Auschwitz-Birkenau, takvi […]<\/p>\n","protected":false},"author":5,"featured_media":57985,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":{"0":"post-57984","1":"post","2":"type-post","3":"status-publish","4":"format-standard","5":"has-post-thumbnail","7":"category-bih-i-svijet"},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57984","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/users\/5"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=57984"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/57984\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media\/57985"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=57984"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=57984"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.radiosrebrenik.ba\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=57984"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}